Oznaka: France

A BOSNIAN IN FRANCE x VEGANSKE VINJETE: NACIONALNOST NASUPROT EMPATIJI?

CursedPoetLeave a comment

Uz drugu godinu mog bivstvovanja u Francuskoj, koje se čvrsto uspostavlja u komorama mog uma i svakodnevnog života (prošlo je gotovo šest mjeseci od godišnjice dolaska), pomisao o kratkom pregledu ovog nastajućeg identiteta se također čvrsto uspostavila. Prašina se slegla, horizont je maglovit ali obećavajući. Ali, ko sam ja u svemu ovome sada, nakon nekog vremena? Nakon ponosnog, suprotstavljajućeg postojanja koje se smekšalo u vrstu nesigurnosti?

Veći dio toga ima veze sa razočarenjem ili, bolje rečeno, sa shvatanjem da, bez obzira šta Bosanci i Hercegovci rade ili predstavljaju, osnovno etičko načelo „ne nanosi bol“, koje je osnovica veganstva i mog osobnog pogleda na svrhu u svijetu, ne dolazi im prirodno. Ne dolazi nama prirodno. Kao i svaka druga nacija na svijetu, Bosanci i Hercegovci su uglavnom nekrovori i misle da je tlačenje životinja sasvim u redu. To je stav iza kojeg ne mogu stati.

Stoga, šta je tačno naša nacionalnost kada je suočimo sa ugnjetavanjem? Da li je uopće važno? Voljela bih da mogu reći da je moja nacija prosvijetljena i ne ugnjetava nikoga, ali stvarnost je da, kada su životinje u pitanju, nismo drukčiji od bilo koga na planetu (čast izuzecima). Životinje su i dalje uzgajane u jadan i kratak život, iskorištavane, mučene, sakaćene, silovane i ubijane za užitak, bio to ukus, zabava, odjeća… Nažalost, to je istinito za BiH kao i za njene okolne zemlje, kao i za Ameriku, Veliku Britaniju… i Francusku, kad smo već kod toga.

Jedna nepravda ne negira drugu. Također je istina da je Bosna i Hercegovina bila izložena najgorim grozotama u Europi od Drugog svjetskog rata, da su srpske vojne snage, zajedno s hrvatskim vojnim snagama, izvršilo etničko čišćenje i genocid tokom agresije u 1990-tima, i također je istina da država i njeni stanovnici i dalje prolaze kroz sistematsko negiranje tog čišćenja i genocida od strane ultranacionalista koji je žele raskomadati. To je istina koju ću uvijek glasno govoriti.

Međutim, slijepa odbrana svega što činimo i stvaramo nije dio patriotizma. Naprimjer, nikad neću promovisati firmu iz BiH koja proizvodi sir, jer taj „uspjeh“ je sagrađen na ožalošćenim majkam i njihovom mrtvom djecom. Sir dolazi iz mlijeka, a mlijeko dolazi od majki – iskorištavanih majki čije mlijeko kradu ljudi.

U tom svjetlu, patriotizam nikad ne može opravdati nepravdu. Zato su ovdje, pored lokalnih, prisutni i brojni aktivisti za prava životinja koji dolaze iz različitih zemalja, različitih nacionalnosti, različitih religija, koji su svi jasno vidjeli šta se događa iza vrata klaonica i tvornica mlijeka, bez obzira gdje se one nalaze. Bilo da je u pitanju Francuska ili Bosna i Hercegovina, ujedinjeni smo u jednom cilju: oslobađanje svih životinja.

Sumirajući sve, shvatila sam da postoji način da se bude oboje: Bosanka i aktivistica za prava životinja. Na kraju krajeva, bila sam oboje u svojoj domovini, i bit ću oboje ovdje. Pitanja i nesigurnosti oko toga što znači braniti istinu o mojoj zemlji na najbolji mogući način ovdje će se podići i u budućnosti, sigurna sam, ali moje prilagođavanje novoj zemlji mi je dosad pokazalo na koji način želim provesti većinu svog slobodnog vremena, a to je u odbrani najnevinijih bića na ovom planetu – životinja. To je jedan od mojih razloga bivstvovanja, moja svrha.

Reći ću još nešto svojim Bosancima i Hercegovcima, kao i svim ljudima, bilo gdje na svijetu: bez mijenjanja našeg temeljnog pogleda na ne-ljudske životinje, kolektivno se nikad nećemo uspjeti podići iznad činjenja zla drugim, ljudskim životinjama. Kako je Tolstoj ispravno primijetio: „Kako se možemo nadati vladavini mira i prosperiteta na Zemlji ako su naša tijela živi grobovi, u kojem su pokopane ubijene životinje?“ „Dok god postoje klaonice, postojat će i ratišta.“

/vizualne impresije s najnovije akcije aktivista za prava životinja u Lyonu, Francuska, protiv konzumacije i glorifikacije mesa tj. dijelova mrtvih životinja u jednom od najpoznatijih lionskih mesnih restorana, 1. aprila 2023 – fotografije zahvaljujući Nath One Voice/

ZAŠTO JE FRANCUSKA NAJGORA EUROPSKA ZEMLJA ZA PRAVA ŽIVOTINJA

CursedPoetLeave a comment

Za životinje, sve zemlje su užasne. Svi „ljudi“ koji nisu vegani odobravaju i plaćaju zlostavljanje životinja u svim njegovim jezivim oblicima. Od mesa i mlijeka (mliječnih proizvoda), jaja, to kože, krzna, mučenja za zabavu, eksperimentisanja na životinjama – sve je to zasnovano na ogromnoj patnji, sakaćenju i ubijanju.

Stoga naziv ne znači da su druge zemlje na europskom kontinentu sigurno utočište za nevine žrtve ljudske mržnje i želje za dominacijom. Daleko od toga. No, većina drugih zemalja poduzima korake ka evoluciji empatije, te ka zabrani najgorih praksi mučenja, koliko god je ta evolucija spora. Njemačka je u prvim redovima po pitanju veganske hrane i podizanja svjesnosti o Holokaustu životinja (a Berlin je upravo izglasan na drugom mjestu na top 10 listi najboljih veganskih gradova HappyCow-a). Velika Britanija čak i više. Francuski komšija Švicarska je čak imala referendum o zabrani intenzivne životinjske industrije! Nažalost, zabrana nije izglasana, ali preko 30% njenih građana su glasali za zabranu i ne sumnjam da će uskoro i doći to nje. Čak je i Bosna i Hercegovina (moja domovina) nedavno posvjedočila svom prvom veganskom festivalu kojeg je u glavnom gradu organizirala VivaBiH, udruženje vegana i veganki na nivou države.

Zašto je onda Francuska najgora? Sigurno je i ovdje bilo napretka?

Kratak odgovor je: ne. Ne, nije ga bilo. Naravno da postoje veganske opcije. Naravno da postoje udruženja koja podižu svjesnost o kalvariji neljudskih životinja. No, kada uzmemo u obzir mjesto Francuske u velikoj šemi Europe, njenom stalnom porivu da postane vođa na ovom kontinentu u svim aspektima života, uključujući evoluciju ljudske misli („Mi smo rodno mjesto moderne demokratije!“), njeni predstavnici i stvarni nivo evolucije su patetični.

Jezgra „francuskog identiteta“ je toliko bazirana na patnji živih, svjesnih bića s kojima dijelimo ovu planetu da se ljudi ovdje ponose okrutnošću i mučenjem koje nanose tim bićima. Uzmite za primjer „foie gras“ (pačja/guščja jetra): dok je ista ilegalna u nekoliko razvijenih zemalja svijeta, pa je čak i kralj Charles nedavno zabranio na britanskom kraljevskom dvoru, nazivajući je “mučenjem u konzervi”, ovdje je ona slavljena i obožavana. Ljudi se rugaju drugim ljudima koji ne uživaju u njoj u pokušaju da ih prikažu kao proste seljake lošeg čula okusa. Podsjećam svoje čitatelje da je ova grozna „delikatesa“ načinjena nasilnim hranjenjem patki i guski nekoliko puta na dan da njihova jetra oboli (hepatična steatoza) te se onda jede čitava ili samljevena. Ptice su zarobljene u kavezima tako malim da se ne mogu kretati. Radnici guraju dugačke metalne cijevi niz njihova grla, što također uzrokuje zatajenje organa, povrede kljuna i grla, upalu pluća. Štoviše, prema Animal Equality, „metalni kavezi mogu prouzrokovati povrede stopala i nogu, a intenzivno zatvaranje je mentalna patnja za ove radoznale i osjetljive životinje.“ Naravno, na kraju ovog nezamislivog mučenja (poput ubistva „proždrljivosti“ iz filma Se7en, ali koje traje sedmicama), jadne ptice su nasilno zaklane. Sve to je foie gras.

Francuzi su zasnovali čitav svoj identitet na okrutnosti i mučenju. Što je praksa okrutnija, to je bolja za „hranu“ koju konzumiraju, i „zabavu“ koju gledaju. Koga briga ako je borba s bikovima izvorna Španiji! Francuzi su veselo oteli praksu ubijanja nevinih životinja za barbarske užitke i načinili je svojom. Empatija se smatra slabom i nearistokratskom, a ako postoji jedna stvar koju Francuzi očajno žele biti, to je aristokratija Europe i svijeta. Biti okrutan je biti sofisticiran. Izmišljanje alata za mučenje je biti inteligentnijim od drugih koji su „ispod“ njih. I nakon doslovno desetljeća čekanja da zakon o zabrani borbe s bikovima stigne pred francuski parlament, jučer je povučen s debate. Predstavnici koji su za mučenje su poslali preko 500 amandmana da zaustave zakon, iako je većina običnih francuskih građana (77%) protiv borbe s bikovima. Ukradeno mučenje maskirano kao osnov tradicije i identiteta je opet odbranjeno. Mračno doba je živo i zdravo ovdje, a inkvizicija životinja je beskrajna.

To, dame i gospodo, je Francuska. Bez iznimke, najgora europska zemlja za životinjska prava, jer želi nasilno preslikati ideju plemstva i kulture na dominaciju gonjenu mržnjom, na bol i na nezamislivu patnju. Zemlja prezrivih činova, užasnih parlamentarnih igara, identiteta zamrljanog krvlju nevinih. Sramotna zemlja, sramotan identitet. Nema tu kulture.

Sramote me je i bijesna sam što sam ovdje. Ali, prema riječima Banksyja: „Od ovog trenutka, očaj prestaje, a taktike počinju.“ Svojim aktivizmom, i uz druge aktiviste, učinit ću sve u svojoj moći da uvedem ovu zemlju u istinsku Renesansu, zasnovanu na empatiji i oslobođenju svh žrtava, bez obzira na vrstu. Kako je to Aymeric Caron, predstavnik koji je predložio zakon o zabrani borbe s bikovima, jučer rekao: „Ovo što se upravo desilo danas nije kraj… već je samo početak.“

/Slike zahvaljujući: Animal Equality; Lisa Markkula / Peta Francuska/

An Expat in France… Chapter 3: Odsustvo čini srce…

CursedPoetLeave a comment

U svetom smo mjesecu ramazanu, pa ima li boljeg vremena od ovog za izražavanje zahvalnosti za ono što se ima? Stoga, konačno ću napisati obećano poglavlje o stvarima koje me čine sretnom u Francuskoj!
Nakon ovih pet mjeseci, evo stvari koje svaki moj dan čine svjetlijim:

1) Nema pasa i mačaka lutalica na ulici koji se muče, pate, umiru – Tijekom cijelog mog života, moja obitelj i ja smo spašavali jadne životinje sa ulice. Ponekad bismo uspjeli spasiti ih od boli, hladnoće, vrućine, okrutnih ljudi, bolesti i gladi, ali ponekad je to sve bilo previše i divno biće je umrlo samo zato što se zakoni i osnovna etička načela ne primjenjuju i ne slijede. Zato osjećam olakšanje kada šetam ulicama Lyona i svakog drugog grada u Francuskoj. Komšiluk u kojem živimo je miran i kućni ljubimci žive u udobnosti domova njihovih ljudi. Gotovo svaka kuća ima mačja vratašca, a obližnji park je pun pasa koje se šeće tijekom sunčanih poslijepodneva ovog proljeća. Prošle godine Francuska je usvojila strože zakone koji ciljaju okrutnost prema životinjama i zabranjuju divlje životinje u zabavnim događajima. Bosna i Hercegovina tek mora početi težiti ispunjenju odredaba postojećeg Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, koji je donesen 2009. godine. Sve manje od toga i i dalje smo zapeli u 15. stoljeću, nanoseći okrutnost i patnju bićima koja imaju isto pravo postojanja na ovoj planeti kao i mi (čak i više, zapravo, jer ne uništavaju prirodu). Obratite pažnju na ovo, vi na vlasti!


2) Veganska hrana u izobilju – Povezano sa temom životinjskih prava, druga vesela stvar je totalna eksplozija slasnih veganskih proizvoda diljem prolaza u francuskim marketima. Nije to još na nivou npr. Njemačke, ali doslovno, kad god odemo u određeni supermarket, tu je nova hrana koju želimo probati. Dosad su mi omiljeni sojini komadići od Garden Gourmeta i otprilike svaka vrsta sira koju smo dosad pronašli, ali posebice sirevi Les Nouveaux Affineurs. Tako treba, Francuska!

3) Koncerti u gradu u kojem živim (!) – U proteklih 25 godina, kad god sam htjela vidjeti neke od svojih omiljenih bandova i muzičara, morala sam putovati najmanje satima (da ne spominjem odlazak u Finsku zbog The 69 Eyes!). Sada samo moram provjeriti da li band svira u Lyonu, što je u većini slučajeva istina – poput Rolling Stonesa na njihovoj nadolazećoj turneji STONES SIXTY. To će biti vrlo uzbudljivo iskustvo i naš prvi koncert Stonesa zajedno! Prije toga, imamo Simple Mindse – i sve što nam treba je vožnja podzemnom do mjesta održavanja koncerta.

4) Sveukupna umjetnička i kulturna scena – Ovdje konvencija za tetovaže, tamo filmska retrospektiva Francisa Forda Coppole – ne samo što koncerata ima mnogo, no uz to dobije se mnogo kulturne raznolikosti, posebice tijekom ljeta. Tada je vrijeme kada se Lyon transformiše u pravu riznicu estetskih kulturnih iskustava za svačiji ukus, te samo morate odabrati što posjetiti. Pošto je ovo Grad filma, ovdje su i Cinémas Lumière, koji redovno nude posebne projekcije i retrospektive. Nažalost, propustili smo Noć horora (sa It Follows!), zato što smo taj vikend proveli u Annecyju, no mislim da je to bio dobar razlog za propuštanje!


5) Dijeljenje jezika, kulture i ljudi mog supruga – Nikad nisam pomislila da ću se zaljubiti u Francuza i početi učiti njegov jezik, no znate onu poslovicu o tajanstvenim putevima! Uskoro ću krenuti na intenzivan kurs jezika kako bih poboljšala svoj francuski, a pošto ovo nije moj prvi susret sa romanskim jezicima, planiram nastaviti sa španjolskim i talijanskim. Francuska kultura definitivno ima nadahnjujuću i respektabilnu povijest, te su mnogi dijelovi njene ikonografije blago za moje oči. Prijatelji mog supruga su me svi dočekali toplo, te sam otkrila da zaista volim otkrivati prekrasne gradove Francuske, njihovu arhitekturu, dekor…U potpunosti uživam u svemu!

6) Još veća ljubav prema domovini – Bosna i Hercegovina će uvijek biti moja zemlja. Zemlja na kojoj sam odrasla, gdje sunce baca svoje najugodnije i najljepše zrake. Nema takvog osjećanja poput onog kada šetam svojim gradićem po svijetlom i sunčanom danu da provjerim imaju li nove epizode Dylana Doga u dijelu za stripove novinskog štanda. Ali, kad si samo tamo, život postane turoban. Nije lako živjeti u Bosni zbog svih opstrukcija našem hiljadugodišnjem postojanju, opstrukcija koje su se nastavila dugo nakon posljednje agresije i genocida. Rat se vodi u miru. To oduzima toliko energije i motivacije čovjeku da doprinese svojoj zemlji. Neko vrijeme prije mog odlaska osjećala sam da sam dala sve što sam mogla kulturnom i profesionalnom životu u BiH. Međutim, sada kada sam dio bosanskohercegovače dijaspore, osjećam obnovljenu potrebu da pomognem kako god mogu, noseći bosanski glas u Francusku i čineći ga jasnim i glasnim. Već sam uspostavila neke kontakt (više o tome uskoro) i to sve mi se jako sviđa!

7) Život relativno blizu Bosne i Hercegovina – Francuska nije tako blizu nama poput, naprimjer, Slovenije ili Austrije, no hiljadu je kilometara između mog grada i Lyona, te ih prijeđemo u 13-14 sati. Letenje avionom je još brže, te za manje od pola dana, opet sam natrag u svom domu br. 1. To samo saznanje je dovoljno da se osjećam duhovno blizu mojih voljenih (dvonožnih i četveronožnih), i kad god ugrabim priliku, uvijek mogu uskočiti na pouzdan let Air Francea i vidjeti ih opet. Poprilično dobro, ako mene pitate!

8) Konačno sam sa svojim suprugom – Oni kojima je poznata naša priča znaju da smo bili odvojeni tijekom najgoreg perioda pandemije. Kao da obična udaljenost nije bila dovoljna! Pa su tako ultimativni pozitivni aspekt mog života u Francuskoj upravo moj suprug i naš zajednički život.

Eto, to je mojih top 8 stvari o Francuskoj koje volim. Nadam se da će ih biti još više uskoro, no već sam jako zahvalna za moju sreću ovdje. Sada je vrijeme da smislim super veganski iftar za večeras! Svima vama želim Ramazan Šerif Mubarek Olsun ili sretne druge blagdane koje slavite ovih dana!