Sažetak 2024.: Kakva godina!

Skoro je nemoguće sažeti prošlu godinu u nekoliko redova, no mislim da bih trebala barem istaknuti izazovan ali sjajan posao koji sam uradila u akademskom svijetu:
– prezentirala na tri konferencije u Francuskoj (jedna o Gigeru a druga čak o Lovecraftu!)
– istraživala intrigantne pojave multimodalne figurativnosti u “In the Mouth of Madness“ Johna Carpentera i “The Cabin in the Woods“ Drew Goddarda
– pripremila par članaka za anonimne recenzije/objavljivanje
– postala član AFLiCo-a – Francuskog udruženja za kognitivnu lingvistiku
– posljednje, ali jednako važno za istaći: sklopila nova poznanstva među kolegama istraživačima

Također sam popričala sa profesorom Zoltánom Kövecsesom, koji je održao plenarni govor na konferenciji ovdje u Lyonu, a prije nekoliko godina je bio moj profesor na doktorskom studiju u Hrvatskoj. Uključivanje u strastvene razgovore o žanrovskim filmovima i mračnoj umjetnosti sa cijenjenim kolegama poput profesora Gillesa Menegalda (koji me je pozvao da prezentiram na nevjerojatnoj konferenciji “H.P. Lovecraft i nauke“ u Poitiersu) i Christophera Robinsona je bilo zaista fantastično, a posebno divan dodatak ovim sjajnim susretima je bila Kathy Lenze, umjetnica i aktivistica za prava životinja, koja je jednostavno bila kao dašak svježeg zraka, te se zaista nadam da ćemo se opet susresti. Sa novim mogućnostima na horizontu, završila sam godinu iznimno zahvalna i nadahnuta, sve u smirenosti svog doma.

Jedan od ostalih istaknutih događaja je bio put u Pariz sa mojom mamom (sati provedeni u Louvreu, razgledanju znamenitosti i uživanju u ukusnoj veganskoj hrani!), sa mojim suprogom u Amsterdamu (kakav predivan “bijeg“ za vikend!) i sa mojom najboljom prijateljicom na konvenciji Weekend of Hell u Njemačkoj (vidi ispod). Aktivizam za prava životinja zaslužuje mnoštvo posebnih postova, ali zasad ću reći da sam ove godine također organizirala/koorganizirala mnogo događaja i akcija i da sam došla do čak dubljeg shvatanja o specističkim lancima koji vežu i kriju potrebu za oslobađanje životinja, te kako učiniti ovu potrebu istinski jasnom u našem društvu. Kao i sa svakom godinom koja prolazi, nadam se zdravlju mojih voljenih i mom zdravlju, miru i uspjehu u svim poljima. I naravno, da se približimo veganskom svijetu u kojem su sve životinje sigurne! Ako Bog da!

VEGANSKE VINJETE: Sretan Svjetski dan veganstva!

Sretan Svjetski dan veganstva!
U pravednom svijetu, ovaj dan ne bi trebao postojati (to je kao da kažemo da nam treba Dan borbe protiv zlostavljanja žena), ali jednog dana ćemo imati pravdu za naše suzemljane.
Naš Théâtre Luvière nedavno je bio suorganizator zapanjujućeg uličnog performansa pod nazivom “Reci da veganstvu”, svadbene akcije koja je zaokupila pozornost stotina prolaznika, kako stanovnika tako i turista.

Ispred katedrale St. Jean, jedne od najpoznatijih znamenitosti Lyona, aktivisti su slavili predanost ne jednog, već dva para prekidu iskorištavanja životinja i prijelazu s nasilja na mir prema našim suzemljanima. Na kraju posebnih zavjeta koji su evocirali osnovnu moralnu postavku „ne čini štetu“ i educirali javnost o veganstvu, specizmu i pojmu osjećaja, aktivisti su izrekli svoje sudbonosno DA cjeloživotnom angažmanu u pokretu za oslobođenje životinja, a zatim su uslijedili drugi tradicionalni svadbeni rituali poput rezanja torte (naravno, torta je nudila slasnu vegansku aferu osjetila) i bacanja buketa u simboličnom prenošenju štafete veganstva drugima.

Događaj je također poslužio za razvijanje naših napora u stavljanju fokusa društva na životinje i nužnost poštivanja njihovih temeljnih prava na život, slobodu iskorištavanja i pravo na sigurno stanište. U zemljama poput Francuske, koja zaostaje za drugim zemljama u EU-u kada su u pitanju prava životinja i otvorenost prema napuštanju barbarskih činova specizma (vidi foie gras, borbe bikova itd.), ovaj i slični događaji služe kao važni koraci prema dosezanju šire javnosti i odgurujući štetne narative koji održavaju lažnu predodžbu ljudske nadmoći.

“Što podržavate?” uzviknuo je znak između dva vizualna obilježja akcije: s jedne je strane na krvavom stolu stajao televizor na kojem su se prikazivale slike iz klaonica, dok su se s druge strane prolaznicima prikazivali videozapisi životinja koje žive mirnim životom u utočištima. Kontrast je bio očit, poruka jasna: moramo evoluirati od izvođenja barbarskih radnji prema našim suzemljanima i početi poštivati ​​njihova prava i tjelesnu autonomiju.

Oceani zahvalnosti svim ovim fantastičnim aktivistima koji su zajedno sa mnom organizirali ovu akciju, te skupa razvili i ostvarili moju ideju!