VEGANSKE VINJETE: Sretan Svjetski dan veganstva!

Sretan Svjetski dan veganstva!
U pravednom svijetu, ovaj dan ne bi trebao postojati (to je kao da kažemo da nam treba Dan borbe protiv zlostavljanja žena), ali jednog dana ćemo imati pravdu za naše suzemljane.
Naš Théâtre Luvière nedavno je bio suorganizator zapanjujućeg uličnog performansa pod nazivom “Reci da veganstvu”, svadbene akcije koja je zaokupila pozornost stotina prolaznika, kako stanovnika tako i turista.

Ispred katedrale St. Jean, jedne od najpoznatijih znamenitosti Lyona, aktivisti su slavili predanost ne jednog, već dva para prekidu iskorištavanja životinja i prijelazu s nasilja na mir prema našim suzemljanima. Na kraju posebnih zavjeta koji su evocirali osnovnu moralnu postavku „ne čini štetu“ i educirali javnost o veganstvu, specizmu i pojmu osjećaja, aktivisti su izrekli svoje sudbonosno DA cjeloživotnom angažmanu u pokretu za oslobođenje životinja, a zatim su uslijedili drugi tradicionalni svadbeni rituali poput rezanja torte (naravno, torta je nudila slasnu vegansku aferu osjetila) i bacanja buketa u simboličnom prenošenju štafete veganstva drugima.

Događaj je također poslužio za razvijanje naših napora u stavljanju fokusa društva na životinje i nužnost poštivanja njihovih temeljnih prava na život, slobodu iskorištavanja i pravo na sigurno stanište. U zemljama poput Francuske, koja zaostaje za drugim zemljama u EU-u kada su u pitanju prava životinja i otvorenost prema napuštanju barbarskih činova specizma (vidi foie gras, borbe bikova itd.), ovaj i slični događaji služe kao važni koraci prema dosezanju šire javnosti i odgurujući štetne narative koji održavaju lažnu predodžbu ljudske nadmoći.

“Što podržavate?” uzviknuo je znak između dva vizualna obilježja akcije: s jedne je strane na krvavom stolu stajao televizor na kojem su se prikazivale slike iz klaonica, dok su se s druge strane prolaznicima prikazivali videozapisi životinja koje žive mirnim životom u utočištima. Kontrast je bio očit, poruka jasna: moramo evoluirati od izvođenja barbarskih radnji prema našim suzemljanima i početi poštivati ​​njihova prava i tjelesnu autonomiju.

Oceani zahvalnosti svim ovim fantastičnim aktivistima koji su zajedno sa mnom organizirali ovu akciju, te skupa razvili i ostvarili moju ideju!

Weekend of Hell i prokletstvo nakon…

Prije samo nekoliko sedmica, bila sam se vratila na svoje staro “gazište” – moj najdraži con! Weekend of Hell u Oberhausenu – nakon godina, stoljeća, eona. Nisam ni shvaćala koliko mi je nedostajao ovaj horor raj dok nisam ponovno ugledala unutrašnjost Turbinenhalle dok je rijeka ljudi u maskama i kostimima tekla kroz nju. Definitivno jedno od najboljih izdanja cona, sa nekima od mojih apsolutno omiljenih glumaca i glumica, mnogo starih poznanstava, i što je najvažnije, vampirskom šetnjom po danu sa mojoj najboljom prijateljicom koju također nisam vidjela godinama.

Mjesec dana kasnije, i jasno mi je da je ovaj vikend promijenio u meni nešto… duboko. I dalje mapiram ovaj nepoznati horizont koji se otvorio ispred mene, ali jedna stvar je postala jasna: žudim za ovom dimenzijom. Nedostajalo mi je, nedostajala sam i sama sebi na neki način. Trajna promjena krajolika također znači i preraspored elemenata u nutrini, i tek kad sam došla na Weekend of Hell sam postala svjesna koliko trebam zadržati “svojstvine” da to i dalje budem ja. Od horora i općenite čudnovatosti do ekscentričnosti i te apsurdne gorštačke tvrdoglavosti i inata Krajišnika. Otkrovenja i dosad skrivene, uspavane istine su sada moji stalni pratitelji. Melanholija me slijedi, nadahnuće je odmah iza mene, a ja ponovno pišem. Šta to, pitate se? Samo maestro umjetnosti će u to možda biti upućen. Zadovoljenje odgođeno do vječnosti. Moji stihovi bit će otkriveni u prokletstvu nakon…

Vizualne impresije i uspomene sa WoH koje ću ponijeti sa sobom u grob…