“Pun sam poezije sad. Truleži i poezije. Trule poezije.” Ernest Hemingway
Kategorija: Pisanje
Weekend of Hell i prokletstvo nakon…
Prije samo nekoliko sedmica, bila sam se vratila na svoje staro “gazište” – moj najdraži con! Weekend of Hell u Oberhausenu – nakon godina, stoljeća, eona. Nisam ni shvaćala koliko mi je nedostajao ovaj horor raj dok nisam ponovno ugledala unutrašnjost Turbinenhalle dok je rijeka ljudi u maskama i kostimima tekla kroz nju. Definitivno jedno od najboljih izdanja cona, sa nekima od mojih apsolutno omiljenih glumaca i glumica, mnogo starih poznanstava, i što je najvažnije, vampirskom šetnjom po danu sa mojoj najboljom prijateljicom koju također nisam vidjela godinama.
Mjesec dana kasnije, i jasno mi je da je ovaj vikend promijenio u meni nešto… duboko. I dalje mapiram ovaj nepoznati horizont koji se otvorio ispred mene, ali jedna stvar je postala jasna: žudim za ovom dimenzijom. Nedostajalo mi je, nedostajala sam i sama sebi na neki način. Trajna promjena krajolika također znači i preraspored elemenata u nutrini, i tek kad sam došla na Weekend of Hell sam postala svjesna koliko trebam zadržati “svojstvine” da to i dalje budem ja. Od horora i općenite čudnovatosti do ekscentričnosti i te apsurdne gorštačke tvrdoglavosti i inata Krajišnika. Otkrovenja i dosad skrivene, uspavane istine su sada moji stalni pratitelji. Melanholija me slijedi, nadahnuće je odmah iza mene, a ja ponovno pišem. Šta to, pitate se? Samo maestro umjetnosti će u to možda biti upućen. Zadovoljenje odgođeno do vječnosti. Moji stihovi bit će otkriveni u prokletstvu nakon…
Vizualne impresije i uspomene sa WoH koje ću ponijeti sa sobom u grob…
Protestno pismo protiv mučenja konja upućeno Ministarstvu poljoprivrede USK i Vladi USK
Unatoč opetovanim protestima koje sam slala i o kojima sam govorila prije mog odlaska u Francusku, tzv. “štraparijade” se i dalje organiziraju od strane mučitelja životinja i iste su i dalje odobrene od strane Ministarstva poljoprivrede USK. Barbarizam nema granica u BiH. Slijedi tekst protestnog pisma kojeg sam poslala prije nekoliko dana, pred još jednu predstavu mučenja konja.
“Poštovani,
Kao bivša Ambasadorica Svjetskog dana životinja za BiH i bh. državljanka u inostranstvu, šokirana sam bezobzirnim ponašanjem Vašeg Ministarstva za poljoprivredu i nonšalantnog odnosa prema kršenju Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH koji ne samo da karakterizira stanje svijesti u USK i šire, već i računa na nastavak barbarizma koji se već godinama odobrava i potiče na Izačiću.
Iz godine u godinu, atavistička parada mučenja životinja koju mučitelji i vi svi, njihovi podržavatelji, od milja nazivate “štraparijada”, kao ponos i vrh mučenja životinja predstavlja tjeranje konja da vuku teške balvane i ostale barbarštine koje za cilj imaju zadovoljavanje niskih poriva tih istih mučitelja i mučenja gladne publike – a koja je direktno ismijavanje i kršenje člana 4. i drugih relevantnih članova Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH (“Služb. glasnik BiH”, br. 25/09). U ovom članu, tačka ii) istaknuta je posebna zabrana prisiljavanja životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, povrede i strah. Jeste li pod dojmom da je vuča teških balvana išta drugo nego upravo radnja koja se izričito zabranjuje? Ako jeste, najbolje bi bilo da se upregnete sami i počnete vi vući balvane, pa da vidimo ko je “najjači”. Slična takmičenja postoje diljem svijeta npr. Highland Games u Škotskoj. Visoko su kotirana na turističkim listama i predstavljaju povratak tradicije ali sa učesnicima koji jasno i glasno daju svoj pristanak na to. Nažalost, kada se organiziraju ne igre, već parade mučenja kao štraparijade, ne postoje učesnici, već samo žrtve. A kada su žrtve one čiji glas, bol i patnja se veselo ignorišu, prethodno navedeni Zakon Ministarstvu poljoprivrede i cijelog Vladi služi samo kada u WC-u zgrade ponestane toalet papira.
Znam da ćete se oglušiti i na ovaj email kao i na brojne prethodne, ali od ove nanesene patnje nedužnim živim bićima oprati ruke nećete moći.
Specizam kao vrsta diskriminacije je podloga za sve ostale diskriminacije i zla u društvu i sve dok u tom istom društvu postoje institucije koje izdaju odobrenja za organiziranje javnih mučenja, nikad se tom društvu neće dobro pisati. Umjesto da korakne naprijed iz barbarskih okova Balkana, USK i BiH u cjelini poniru na srednjovjekovne nivoe svijesti i vi kao vinovnici tog poniranja možete se samo sramiti.
Neka vas dostigne svaka suza, svaki bič i krik nevinih konja dok ih okružuju sadistički nastrojene psihopate, čije mučenje je odobreno i ispečatirano vašim Ministarstvom. Neka vas je sram.”
Sutradan, na Praznik rada, brojni građani BiH i drugih zemalja će se opet okupiti i “proslaviti” ovaj dan proždirući trupla beba nabijenih na kolce. Hoćemo li doista kao društvo ikad prestati nanositi patnju drugim živim, svjesnim bićima i prestati sa svim vrstama barbarizma?
/Izvor fotografije: Radio Sarajevo/