Sažetak 2024.: Kakva godina!

Skoro je nemoguće sažeti prošlu godinu u nekoliko redova, no mislim da bih trebala barem istaknuti izazovan ali sjajan posao koji sam uradila u akademskom svijetu:
– prezentirala na tri konferencije u Francuskoj (jedna o Gigeru a druga čak o Lovecraftu!)
– istraživala intrigantne pojave multimodalne figurativnosti u “In the Mouth of Madness“ Johna Carpentera i “The Cabin in the Woods“ Drew Goddarda
– pripremila par članaka za anonimne recenzije/objavljivanje
– postala član AFLiCo-a – Francuskog udruženja za kognitivnu lingvistiku
– posljednje, ali jednako važno za istaći: sklopila nova poznanstva među kolegama istraživačima

Također sam popričala sa profesorom Zoltánom Kövecsesom, koji je održao plenarni govor na konferenciji ovdje u Lyonu, a prije nekoliko godina je bio moj profesor na doktorskom studiju u Hrvatskoj. Uključivanje u strastvene razgovore o žanrovskim filmovima i mračnoj umjetnosti sa cijenjenim kolegama poput profesora Gillesa Menegalda (koji me je pozvao da prezentiram na nevjerojatnoj konferenciji “H.P. Lovecraft i nauke“ u Poitiersu) i Christophera Robinsona je bilo zaista fantastično, a posebno divan dodatak ovim sjajnim susretima je bila Kathy Lenze, umjetnica i aktivistica za prava životinja, koja je jednostavno bila kao dašak svježeg zraka, te se zaista nadam da ćemo se opet susresti. Sa novim mogućnostima na horizontu, završila sam godinu iznimno zahvalna i nadahnuta, sve u smirenosti svog doma.

Jedan od ostalih istaknutih događaja je bio put u Pariz sa mojom mamom (sati provedeni u Louvreu, razgledanju znamenitosti i uživanju u ukusnoj veganskoj hrani!), sa mojim suprogom u Amsterdamu (kakav predivan “bijeg“ za vikend!) i sa mojom najboljom prijateljicom na konvenciji Weekend of Hell u Njemačkoj (vidi ispod). Aktivizam za prava životinja zaslužuje mnoštvo posebnih postova, ali zasad ću reći da sam ove godine također organizirala/koorganizirala mnogo događaja i akcija i da sam došla do čak dubljeg shvatanja o specističkim lancima koji vežu i kriju potrebu za oslobađanje životinja, te kako učiniti ovu potrebu istinski jasnom u našem društvu. Kao i sa svakom godinom koja prolazi, nadam se zdravlju mojih voljenih i mom zdravlju, miru i uspjehu u svim poljima. I naravno, da se približimo veganskom svijetu u kojem su sve životinje sigurne! Ako Bog da!

Weekend of Hell i prokletstvo nakon…

Prije samo nekoliko sedmica, bila sam se vratila na svoje staro “gazište” – moj najdraži con! Weekend of Hell u Oberhausenu – nakon godina, stoljeća, eona. Nisam ni shvaćala koliko mi je nedostajao ovaj horor raj dok nisam ponovno ugledala unutrašnjost Turbinenhalle dok je rijeka ljudi u maskama i kostimima tekla kroz nju. Definitivno jedno od najboljih izdanja cona, sa nekima od mojih apsolutno omiljenih glumaca i glumica, mnogo starih poznanstava, i što je najvažnije, vampirskom šetnjom po danu sa mojoj najboljom prijateljicom koju također nisam vidjela godinama.

Mjesec dana kasnije, i jasno mi je da je ovaj vikend promijenio u meni nešto… duboko. I dalje mapiram ovaj nepoznati horizont koji se otvorio ispred mene, ali jedna stvar je postala jasna: žudim za ovom dimenzijom. Nedostajalo mi je, nedostajala sam i sama sebi na neki način. Trajna promjena krajolika također znači i preraspored elemenata u nutrini, i tek kad sam došla na Weekend of Hell sam postala svjesna koliko trebam zadržati “svojstvine” da to i dalje budem ja. Od horora i općenite čudnovatosti do ekscentričnosti i te apsurdne gorštačke tvrdoglavosti i inata Krajišnika. Otkrovenja i dosad skrivene, uspavane istine su sada moji stalni pratitelji. Melanholija me slijedi, nadahnuće je odmah iza mene, a ja ponovno pišem. Šta to, pitate se? Samo maestro umjetnosti će u to možda biti upućen. Zadovoljenje odgođeno do vječnosti. Moji stihovi bit će otkriveni u prokletstvu nakon…

Vizualne impresije i uspomene sa WoH koje ću ponijeti sa sobom u grob…