Nešto ranije ove večeri sam provela u razgovoru sa suprugom i kada smo se dotakli nezaobilazne teme veganskih obroka tijekom blagdana s obitelji, konačno sam artikulisala nešto što je plivalo u mojim mislima već neko vrijeme. Misao koja je i duhovne i suosjećajne prirode.
Kada imate djecu, uobičajeno je očekivati da ćete biti tu za njih do svoje starosti, te stoga osjećamo da je naša fizička sprema za dugovječnost, uglavnom, sama po sebi jasna (iako to, naravno, nije). No, kada govorimo o djedovima i nanama (majkama), nemamo isto očekivanje jer smo skloni razmišljanju, te je na nama kulturološki usađeno, da je njihovo zdravlje nešto oko čega ne možemo baš pregovarati, te da koliko god godina imaju sa svojim unucima i unukama, njihovim potomstvom, da je to poput dara. Prišulja se visoki krvni pritisak. Počinju se pojavljivati prvi infarkti (stavila sam množinu ako ste dovoljno sretni da preživite prvi); moždani udar može biti blag ali vas i dalje naruši. Pretilost, visok kolesterol, dijabetes tip 2, artritis, bol u leđima, rak. Mnoštvo stvari koje su uzrokovane hranom i stresom. Genetika nema toliku veliku ulogu kao što bi društvo željelo da mislimo – objašnjava tek 5 do 10% sveukupnih zdravstvenih sklonosti. Ali, kada se odreknete sposobnosti odlučivanja i samo slegnete ramenima misleći „Ne mogu se boriti protiv naslijeđenih problema“, samo nastavljate živjeti život na način na koji ste navikli, stavljajući svoju sudbinu ispod svojih okusnih pupoljaka i navika – što vas pretvara u savršenu žrtvu za sveprisutni konzumerizam. Dobrovoljnu žrtvu. Uz to, zar nije loša genetika. čak i da zapravo ima veliki utjecaj na vaš život, upravo taj razlog zbog kojeg biste trebali uzeti zdravlje u svoje ruke? Boriti se protiv DNK i loše gene moriti glađu? Naprimjer, žene koje naslijede BRCA gen za rak dojki bi trebale biti posebice pažljive oko toga šta stavljaju u svoja tijela, zar ne? Nešto kao stavljanje one new-age poslovice o vuku kojeg hraniš u kontekst hrane i zdravlja.
No to ni nije ono što sam htjela reći. Srž značenja je ovo: kada nastavljate jesti životinje, svjesne individue koje su sposobne za raznolikost emocija poput nas, te koje nikad ne žele biti nasilno zaklane, negirate sebi priliku da se ne samo istinski divite dugovječnosti koju nam naša tijela mogu podariti, već i negirate svojim voljenima hiljade sati koje ste mogli provesti zajedno. Uživanje u predivnom jelu baziranom na bilju nedjeljom sa svojom djecom, unucima i njihovom djecom, prijateljima, susjedima, ljubaznim strancem. Kuća koja je desetljećima puna ljubavi, koja veličanstveno zablista tijekom blagdana. Učiti svoju unuku kako da upregne svoju žensku snagu u životu. Davati svom unuku prvu lekciju iz kuhanja. Biti na njihovoj maturi, uživajući u ponosu i ljubavi za svoju liniju koja se nastavlja daleko ispred svega što možete zamisliti. Utjecaj koji će oni imati u svijetu, i vi doista prisutni tu da to vidite, potpuno sposobni i vitalni u svom tijelu. Njihov prvi govor povodom preuzimanja nagrade kada vas spomenu. Plesanje na njihovom vjenčanju. Osjećanje njihove ljubavi, pažnje i brige kada vaš život postane sporiji i zamišljeniji. Ulazak u devetu ili desetu deceniju života sa osmijehom i rođendanskom tortom na koju je vaš unuk upravo stavio svoju ručicu i zgrabio svijeću s vrha. Uskraćujete sebi svoju besmrtnost.
Jer što je življenje ako ne jasno ostavljanje dijela sebe u sjećanjima i životu vaših voljenih koji oni stvaraju s vama? Možete ići dalje i dalje kao onaj djed/majka koji su poslušali savjet, postali vegani, i poživjeli da vide svoju obitelj generacijama naprijed. Oni koji su prestali biti promatrači i učinili sve da mogu biti tu da pruže potporu onima koji vam najviše znače. Onima koji vas trebaju u svojim životima. To je vaša odgovornost. Nije li totalno apsurdno i nemoralno od vas da im uskratite svoja iskustva, svoju mudrost, pažnju i ljubav? Da li zaista želite umrijeti čak prije nego vidite svog prvog unuka? Za neke čak svoje dijete? Ili dijete vaše sestre? Dijete vaše najbolje prijateljica s onim velikim toplim očima koje vas mole da im kažete da ih volite najviše na svijetu? Zar ne boli kada vas vaša bolest smjesti u bolnički krevet i, umjesto ljubavi i veselja, dajete svojim voljenima žalost i patnju? Jednostavno zato što konzumirate žalost i patnju životinja? Zar taj krug ne treba prekinuti?
Uskraćujete sebi vlastitu besmrtnost. Jer drveća koja sadite, lišće kojem dajete sunčeve zrake, cvijeće koje cvijeta jedino u vašem prisustvu su važniji od onog što sad jedete. Živite zauvijek kroz njih. Vaša esencija nikad nije izgubljena kada ostavite svoju obitelj, svoju umjetnost, sve vaše stvaralaštvo na Zemlji nakon što ste učinili sve što je vašem duhu bilo namijenjeno da učini u potpunosti.
Pozivam vas da date svom životu istinsko značenje, i date sebi dar duhovne besmrtnosti. Postoje mnoge stvari koje ne možemo kontrolirati, ali ovo je jedna stvar gdje imamo svu moć da poboljšamo kvalitetu i kvantitetu svog postojanja. Vaš duh će vam se zahvaljivati daleko u Vječnost. Zahvaljivat će vam se i hiljade životinja koje su sad na vašem tanjuru.
Uvijek vaša prijateljica veganka,
Ilhana
U svetom smo mjesecu ramazanu, pa ima li boljeg vremena od ovog za izražavanje zahvalnosti za ono što se ima? Stoga, konačno ću napisati obećano poglavlje o stvarima koje me čine sretnom u Francuskoj!
