Weekend of Hell i prokletstvo nakon…

Prije samo nekoliko sedmica, bila sam se vratila na svoje staro “gazište” – moj najdraži con! Weekend of Hell u Oberhausenu – nakon godina, stoljeća, eona. Nisam ni shvaćala koliko mi je nedostajao ovaj horor raj dok nisam ponovno ugledala unutrašnjost Turbinenhalle dok je rijeka ljudi u maskama i kostimima tekla kroz nju. Definitivno jedno od najboljih izdanja cona, sa nekima od mojih apsolutno omiljenih glumaca i glumica, mnogo starih poznanstava, i što je najvažnije, vampirskom šetnjom po danu sa mojoj najboljom prijateljicom koju također nisam vidjela godinama.

Mjesec dana kasnije, i jasno mi je da je ovaj vikend promijenio u meni nešto… duboko. I dalje mapiram ovaj nepoznati horizont koji se otvorio ispred mene, ali jedna stvar je postala jasna: žudim za ovom dimenzijom. Nedostajalo mi je, nedostajala sam i sama sebi na neki način. Trajna promjena krajolika također znači i preraspored elemenata u nutrini, i tek kad sam došla na Weekend of Hell sam postala svjesna koliko trebam zadržati “svojstvine” da to i dalje budem ja. Od horora i općenite čudnovatosti do ekscentričnosti i te apsurdne gorštačke tvrdoglavosti i inata Krajišnika. Otkrovenja i dosad skrivene, uspavane istine su sada moji stalni pratitelji. Melanholija me slijedi, nadahnuće je odmah iza mene, a ja ponovno pišem. Šta to, pitate se? Samo maestro umjetnosti će u to možda biti upućen. Zadovoljenje odgođeno do vječnosti. Moji stihovi bit će otkriveni u prokletstvu nakon…

Vizualne impresije i uspomene sa WoH koje ću ponijeti sa sobom u grob…

An Expat in France… Chapter 3: Odsustvo čini srce…

U svetom smo mjesecu ramazanu, pa ima li boljeg vremena od ovog za izražavanje zahvalnosti za ono što se ima? Stoga, konačno ću napisati obećano poglavlje o stvarima koje me čine sretnom u Francuskoj!
Nakon ovih pet mjeseci, evo stvari koje svaki moj dan čine svjetlijim:

1) Nema pasa i mačaka lutalica na ulici koji se muče, pate, umiru – Tijekom cijelog mog života, moja obitelj i ja smo spašavali jadne životinje sa ulice. Ponekad bismo uspjeli spasiti ih od boli, hladnoće, vrućine, okrutnih ljudi, bolesti i gladi, ali ponekad je to sve bilo previše i divno biće je umrlo samo zato što se zakoni i osnovna etička načela ne primjenjuju i ne slijede. Zato osjećam olakšanje kada šetam ulicama Lyona i svakog drugog grada u Francuskoj. Komšiluk u kojem živimo je miran i kućni ljubimci žive u udobnosti domova njihovih ljudi. Gotovo svaka kuća ima mačja vratašca, a obližnji park je pun pasa koje se šeće tijekom sunčanih poslijepodneva ovog proljeća. Prošle godine Francuska je usvojila strože zakone koji ciljaju okrutnost prema životinjama i zabranjuju divlje životinje u zabavnim događajima. Bosna i Hercegovina tek mora početi težiti ispunjenju odredaba postojećeg Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, koji je donesen 2009. godine. Sve manje od toga i i dalje smo zapeli u 15. stoljeću, nanoseći okrutnost i patnju bićima koja imaju isto pravo postojanja na ovoj planeti kao i mi (čak i više, zapravo, jer ne uništavaju prirodu). Obratite pažnju na ovo, vi na vlasti!


2) Veganska hrana u izobilju – Povezano sa temom životinjskih prava, druga vesela stvar je totalna eksplozija slasnih veganskih proizvoda diljem prolaza u francuskim marketima. Nije to još na nivou npr. Njemačke, ali doslovno, kad god odemo u određeni supermarket, tu je nova hrana koju želimo probati. Dosad su mi omiljeni sojini komadići od Garden Gourmeta i otprilike svaka vrsta sira koju smo dosad pronašli, ali posebice sirevi Les Nouveaux Affineurs. Tako treba, Francuska!

3) Koncerti u gradu u kojem živim (!) – U proteklih 25 godina, kad god sam htjela vidjeti neke od svojih omiljenih bandova i muzičara, morala sam putovati najmanje satima (da ne spominjem odlazak u Finsku zbog The 69 Eyes!). Sada samo moram provjeriti da li band svira u Lyonu, što je u većini slučajeva istina – poput Rolling Stonesa na njihovoj nadolazećoj turneji STONES SIXTY. To će biti vrlo uzbudljivo iskustvo i naš prvi koncert Stonesa zajedno! Prije toga, imamo Simple Mindse – i sve što nam treba je vožnja podzemnom do mjesta održavanja koncerta.

4) Sveukupna umjetnička i kulturna scena – Ovdje konvencija za tetovaže, tamo filmska retrospektiva Francisa Forda Coppole – ne samo što koncerata ima mnogo, no uz to dobije se mnogo kulturne raznolikosti, posebice tijekom ljeta. Tada je vrijeme kada se Lyon transformiše u pravu riznicu estetskih kulturnih iskustava za svačiji ukus, te samo morate odabrati što posjetiti. Pošto je ovo Grad filma, ovdje su i Cinémas Lumière, koji redovno nude posebne projekcije i retrospektive. Nažalost, propustili smo Noć horora (sa It Follows!), zato što smo taj vikend proveli u Annecyju, no mislim da je to bio dobar razlog za propuštanje!


5) Dijeljenje jezika, kulture i ljudi mog supruga – Nikad nisam pomislila da ću se zaljubiti u Francuza i početi učiti njegov jezik, no znate onu poslovicu o tajanstvenim putevima! Uskoro ću krenuti na intenzivan kurs jezika kako bih poboljšala svoj francuski, a pošto ovo nije moj prvi susret sa romanskim jezicima, planiram nastaviti sa španjolskim i talijanskim. Francuska kultura definitivno ima nadahnjujuću i respektabilnu povijest, te su mnogi dijelovi njene ikonografije blago za moje oči. Prijatelji mog supruga su me svi dočekali toplo, te sam otkrila da zaista volim otkrivati prekrasne gradove Francuske, njihovu arhitekturu, dekor…U potpunosti uživam u svemu!

6) Još veća ljubav prema domovini – Bosna i Hercegovina će uvijek biti moja zemlja. Zemlja na kojoj sam odrasla, gdje sunce baca svoje najugodnije i najljepše zrake. Nema takvog osjećanja poput onog kada šetam svojim gradićem po svijetlom i sunčanom danu da provjerim imaju li nove epizode Dylana Doga u dijelu za stripove novinskog štanda. Ali, kad si samo tamo, život postane turoban. Nije lako živjeti u Bosni zbog svih opstrukcija našem hiljadugodišnjem postojanju, opstrukcija koje su se nastavila dugo nakon posljednje agresije i genocida. Rat se vodi u miru. To oduzima toliko energije i motivacije čovjeku da doprinese svojoj zemlji. Neko vrijeme prije mog odlaska osjećala sam da sam dala sve što sam mogla kulturnom i profesionalnom životu u BiH. Međutim, sada kada sam dio bosanskohercegovače dijaspore, osjećam obnovljenu potrebu da pomognem kako god mogu, noseći bosanski glas u Francusku i čineći ga jasnim i glasnim. Već sam uspostavila neke kontakt (više o tome uskoro) i to sve mi se jako sviđa!

7) Život relativno blizu Bosne i Hercegovina – Francuska nije tako blizu nama poput, naprimjer, Slovenije ili Austrije, no hiljadu je kilometara između mog grada i Lyona, te ih prijeđemo u 13-14 sati. Letenje avionom je još brže, te za manje od pola dana, opet sam natrag u svom domu br. 1. To samo saznanje je dovoljno da se osjećam duhovno blizu mojih voljenih (dvonožnih i četveronožnih), i kad god ugrabim priliku, uvijek mogu uskočiti na pouzdan let Air Francea i vidjeti ih opet. Poprilično dobro, ako mene pitate!

8) Konačno sam sa svojim suprugom – Oni kojima je poznata naša priča znaju da smo bili odvojeni tijekom najgoreg perioda pandemije. Kao da obična udaljenost nije bila dovoljna! Pa su tako ultimativni pozitivni aspekt mog života u Francuskoj upravo moj suprug i naš zajednički život.

Eto, to je mojih top 8 stvari o Francuskoj koje volim. Nadam se da će ih biti još više uskoro, no već sam jako zahvalna za moju sreću ovdje. Sada je vrijeme da smislim super veganski iftar za večeras! Svima vama želim Ramazan Šerif Mubarek Olsun ili sretne druge blagdane koje slavite ovih dana!

Žmarci u Ljubljani: Kurja Polt žanrovski filmski festival 2016.

Ilhana_skrgic_01

Kao što je slučaj sa svim mjestima koja me vežu za posebne ljude i H.R. Gigera, vjerujem da sam ostavila dio svog srca u Ljubljani. Razlog za posjetu: Kurja Polt žanrovski filmski festival, gdje sam imala najveće zadovoljstvo i čast da održim predavanje o njegovoj umjetnosti kroz kognitivnu-lingvističku leću, time doprinoseći počasti H.R. Gigeru drugog dana festivala, 14. aprila.

plakat_FINAL_KP20161-726x1024Kako je sve krenulo? Marco Witzig, kurator i sakupljač Gigerovih djela (i moj dragi prijatelj koji mi je neizmjerno pomogao s korpusom za moj doktorski rad) povezao me je s organizatorima festivala kako bi se uradilo nešto u vezi s njihovom počasti H.R. Gigeru (koja je uključivala prikazivanje dokumentarca “Dark Star”, kratkih filmova i video spotova). U roku nekoliko sati i nakon email korespondencije – sve je bilo dogovoreno: predstavit ću predavanje pod nazivom „H.R. Giger Alienscapes: The Secret Language of Biomechanics“, koje je derivirano iz mog dosadašnjeg istraživanja. Dovoljno je da kažem da nisam mogla zaspati te noći od uzbuđenja!
Kurja Polt festival (prikladno nazvan „Žmarcima“ na slovenačkom) vode jedni od najtalentiranijih i najzanimljivijih ljudi koe sam ikad imala priliku upoznati, vođene nevjerojatnom Mašom Peče (na slici gore sa mnom). Od prvog emaila, do našeg susreta na dan počasti, to našeg rastanka (zasad), postojala je ogromna količina energije između nas – dva horror film entuzijasta i ljubitelja umjetnosti – da smo se “našle” od prvog trenutka, te jedva čekam da ovu fantastičnu damu vidim ponovno.

DSC_0012
Također, ostali u ekipi Kurja Polt: Neža, Nika, Ondra, Kaja, Varja, Matevž sa Kraken Short Film Festivala, te svi ostali koje sam upoznala (njihov profesionalizam i gostoprimstvo ne poznaju granice), uključuući druge goste festivala (Francois, Dolly i Bernd), učinili su ovo nezaboravnim iskustvom u privlačnoj tami kina Kinoteka i Kinodvor.

foto arhiv Kurja polt (3)
Da, išli smo i na vožnju brodicom! Također, bilo smo počašćeni sjajnim ručkovima, vožnjom uspinjačom na ljubljanski dvorac, kao i mnogim zanimljivim aktivnostima u i oko mjesta prikazivanja. Naprimjer, nakon prikazivanja indijskog blockbustera „Baahubali: The Beginning“, foaje Kinodvora je bilo ispunjeno indijskim grickalicama (uključujući gljive s curryjem, mmm!); nakon H.R. Giger dana, Kinoteka je bila ukrašena maglom iz suhog leda (à la „Now I Know You KnowDebbie Harry) i sangrijom; prije ponoćnog prikazivanja „I Spit On Your Grave“, ohrabrenje u vidu viskija bilo je servirano na ulazu.

Ilhana_skrgic_02
U vezi s mojim predavanjem, bila sam iznimno sretna i počašćena što sam imala toliko ljudi u publici, obzirom da je isto bilo uglavnom iz akademske perspektive i nije bilo toliko interaktivno. Nakon predavanja, mnogo posjetitelja mi je prišlo i pohvalilo uvid u vizualne metafore i metonimije u Gigerovoj umjetnosti (uključujući kolegu koji trenutno radi magistarski rad iz lingvistike), a imala sam i ugodan razgovor sa studentima (scenskih umjetnosti, ako se ne varam, koji su imali radionicu o filmskoj kritici) i njihovom profesoricom o privlačnosti Gigerovih kreacija.
Ilhana_skrgic_03
Ilhana_skrgic_10

Moja draga prijateljica Claudia je također bila tu sa mnom, čineći ovo potpunim putovanjem! Jako smo se zabavljale s ovim trailerom (i uvijek sebi citirale stvari poput „Why haven't you checked the children?“, ili „Oh, really? Did she like it?“) tijekom festivala, ali i kasnije:

Moja ljubav prema „Suspiriji“ se ponovno rasplamtjela nakon što sam konačno vidjela film u svoj briljantnosti na velikom ekranu (i soundtrack je takvo remek-djelo da moram imati i vinil), a otkrile smo filmske dragulje poput „La Morte Vivante“ i izvorni „When A Stranger Calls“.
Kurja Polt Genre Film Festival je san svakog fana horror filmova, te ću sljedeće godine vjerojatno prisustvovati festivalu kao posjetitelj. Ljubljana je predivan grad, prepun veganskih restorana i prijaznih ljudi, da ne mogu dočekati april 2017. godine kako bih vidjela šta Maša & Co. imaju spremljeno za sljedeće izdanje festa.
Hvala od srca, Kurja Polt!
Ilhana_skrgic_07

www.kurjapolt.org
Fotke zahvaljujući Matjažu Ruštu/Kurja Polt