Za životinje, sve zemlje su užasne. Svi „ljudi“ koji nisu vegani odobravaju i plaćaju zlostavljanje životinja u svim njegovim jezivim oblicima. Od mesa i mlijeka (mliječnih proizvoda), jaja, to kože, krzna, mučenja za zabavu, eksperimentisanja na životinjama – sve je to zasnovano na ogromnoj patnji, sakaćenju i ubijanju.

Stoga naziv ne znači da su druge zemlje na europskom kontinentu sigurno utočište za nevine žrtve ljudske mržnje i želje za dominacijom. Daleko od toga. No, većina drugih zemalja poduzima korake ka evoluciji empatije, te ka zabrani najgorih praksi mučenja, koliko god je ta evolucija spora. Njemačka je u prvim redovima po pitanju veganske hrane i podizanja svjesnosti o Holokaustu životinja (a Berlin je upravo izglasan na drugom mjestu na top 10 listi najboljih veganskih gradova HappyCow-a). Velika Britanija čak i više. Francuski komšija Švicarska je čak imala referendum o zabrani intenzivne životinjske industrije! Nažalost, zabrana nije izglasana, ali preko 30% njenih građana su glasali za zabranu i ne sumnjam da će uskoro i doći to nje. Čak je i Bosna i Hercegovina (moja domovina) nedavno posvjedočila svom prvom veganskom festivalu kojeg je u glavnom gradu organizirala VivaBiH, udruženje vegana i veganki na nivou države.

Zašto je onda Francuska najgora? Sigurno je i ovdje bilo napretka?

Kratak odgovor je: ne. Ne, nije ga bilo. Naravno da postoje veganske opcije. Naravno da postoje udruženja koja podižu svjesnost o kalvariji neljudskih životinja. No, kada uzmemo u obzir mjesto Francuske u velikoj šemi Europe, njenom stalnom porivu da postane vođa na ovom kontinentu u svim aspektima života, uključujući evoluciju ljudske misli („Mi smo rodno mjesto moderne demokratije!“), njeni predstavnici i stvarni nivo evolucije su patetični.

Jezgra „francuskog identiteta“ je toliko bazirana na patnji živih, svjesnih bića s kojima dijelimo ovu planetu da se ljudi ovdje ponose okrutnošću i mučenjem koje nanose tim bićima. Uzmite za primjer „foie gras“ (pačja/guščja jetra): dok je ista ilegalna u nekoliko razvijenih zemalja svijeta, pa je čak i kralj Charles nedavno zabranio na britanskom kraljevskom dvoru, nazivajući je “mučenjem u konzervi”, ovdje je ona slavljena i obožavana. Ljudi se rugaju drugim ljudima koji ne uživaju u njoj u pokušaju da ih prikažu kao proste seljake lošeg čula okusa. Podsjećam svoje čitatelje da je ova grozna „delikatesa“ načinjena nasilnim hranjenjem patki i guski nekoliko puta na dan da njihova jetra oboli (hepatična steatoza) te se onda jede čitava ili samljevena. Ptice su zarobljene u kavezima tako malim da se ne mogu kretati. Radnici guraju dugačke metalne cijevi niz njihova grla, što također uzrokuje zatajenje organa, povrede kljuna i grla, upalu pluća. Štoviše, prema Animal Equality, „metalni kavezi mogu prouzrokovati povrede stopala i nogu, a intenzivno zatvaranje je mentalna patnja za ove radoznale i osjetljive životinje.“ Naravno, na kraju ovog nezamislivog mučenja (poput ubistva „proždrljivosti“ iz filma Se7en, ali koje traje sedmicama), jadne ptice su nasilno zaklane. Sve to je foie gras.

Francuzi su zasnovali čitav svoj identitet na okrutnosti i mučenju. Što je praksa okrutnija, to je bolja za „hranu“ koju konzumiraju, i „zabavu“ koju gledaju. Koga briga ako je borba s bikovima izvorna Španiji! Francuzi su veselo oteli praksu ubijanja nevinih životinja za barbarske užitke i načinili je svojom. Empatija se smatra slabom i nearistokratskom, a ako postoji jedna stvar koju Francuzi očajno žele biti, to je aristokratija Europe i svijeta. Biti okrutan je biti sofisticiran. Izmišljanje alata za mučenje je biti inteligentnijim od drugih koji su „ispod“ njih. I nakon doslovno desetljeća čekanja da zakon o zabrani borbe s bikovima stigne pred francuski parlament, jučer je povučen s debate. Predstavnici koji su za mučenje su poslali preko 500 amandmana da zaustave zakon, iako je većina običnih francuskih građana (77%) protiv borbe s bikovima. Ukradeno mučenje maskirano kao osnov tradicije i identiteta je opet odbranjeno. Mračno doba je živo i zdravo ovdje, a inkvizicija životinja je beskrajna.

To, dame i gospodo, je Francuska. Bez iznimke, najgora europska zemlja za životinjska prava, jer želi nasilno preslikati ideju plemstva i kulture na dominaciju gonjenu mržnjom, na bol i na nezamislivu patnju. Zemlja prezrivih činova, užasnih parlamentarnih igara, identiteta zamrljanog krvlju nevinih. Sramotna zemlja, sramotan identitet. Nema tu kulture.

Sramote me je i bijesna sam što sam ovdje. Ali, prema riječima Banksyja: „Od ovog trenutka, očaj prestaje, a taktike počinju.“ Svojim aktivizmom, i uz druge aktiviste, učinit ću sve u svojoj moći da uvedem ovu zemlju u istinsku Renesansu, zasnovanu na empatiji i oslobođenju svh žrtava, bez obzira na vrstu. Kako je to Aymeric Caron, predstavnik koji je predložio zakon o zabrani borbe s bikovima, jučer rekao: „Ovo što se upravo desilo danas nije kraj… već je samo početak.“

/Slike zahvaljujući: Animal Equality; Lisa Markkula / Peta Francuska/