Malo više razgovora – malo više djela, također!

Glavni razlog zašto nisam objavila godišnje akademsko ažuriranje krajem prošle godine bio je skriven u raznim obavezama i rokovima ove prirode koji su se produžili i do 2026. godine. Preciznije, priprema jednog članka za recenziju do sredine januara i istraživačkog prijedloga za predstojeću ESSE konferenciju u Španiji koji je trebao biti predan samo dvije sedmice kasnije. Stoga, sad sam sretna što mogu izvijestiti da su oba zadatka završena na vrijeme i da sam prilično zadovoljna kako su ispali.

Još jedna velika stvar koja se dogodila u akademskom smislu je objavljivanje knjige „Semiotic Approaches to Cultural Interactions, Images and Texts“ (putem Peter Langa, ni manje ni više) koja je konačno ugledala svjetlo dana krajem 2025. godine, a kojoj sam imala čast i zadovoljstvo doprinijeti poglavljem o metonimiji u kinematografiji. Konkretno, u stubovima naučne fantastike kao što su 2001 i Blade Runner/2049. Naravno, moja duboka zahvalnost ide urednicama Ioneli Neagu i Crini Herţeg na ovoj sjajnoj prilici. Svezak je ranije ove godine stigao iz Rumunije, a kako izgleda možete vidjeti na fotografijama ispod (recimo da je to mali uvod?).

Predstojeća konferencija u Španiji me je donekle iznenadila, ali kada me je moj bivši profesor i mentor na doktorskim studijama Mario Brdar pozvao da se pridružim panelu o metafori i metonimiji u umjetničkom stvaralaštvu, kreativnost u meni se probudila i odmah sam počela razmišljati o određenim istraživačkim mjestima i ulicama u koje bih mogla usmjeriti svoj um. Neću otkriti pobjedničku ideju, ali ću vam umjesto toga dati nagovještaj: Čehovljev pištolj!

Prije par sedmica dobila sam službenu potvrdu o prihvatanju mog prijedloga za predavanje, tako da je sada opet vrijeme za malo “akademske akcije”. Ovo i prilika da vidim svoje drage kolege i ponovo predstavljam uz neke od apsolutnih legendi u ovoj oblasti (Brdar, Panther, Thornburg, itd.) ispunjava me oceanima uzbuđenja, toliko da bih ovdje svaku rečenicu završila uzvičnikom!

Za obećavajuću 2026. godinu!

Happy Halloween!

Vrijeme leti nevjerovatnom brzinom, pa smo već na pragu mog omiljenog praznika – a ja još uvijek nisam napisala objavu o svojoj drugoj omiljenoj stvari koja se tiče tame i horora: Weekend of Hell. Isto vrijeme, isto mjesto kao i prošle godine – ali s novim licima i očiglednim unapređenjem dekora i atmosfere. Moje malo crno srce opet je zaigralo od sreće! Od vela magle koji je obavijao posjetitelje, do sjajnog hard rock horor soundtracka koji je odzvanjao kroz Turbinenhalle, Weekend of Hell – jedan od vodećih horor conova u Njemačkoj (napomena: nije jedini, što je još impresivnije s obzirom da druge zemlje EU-a mogu biti sretne ako uopšte imaju dobar comic con) – pojačao je zvuk u posljednjim danima augusta kako bi nas pravilno pripremio za hladne jesenje večeri i Samhain koji se nazirao na horizontu.

Iako sam u potpunosti uživala u prošlogodišnjoj postavi horor zvijezda (pogledajte moje utiske ispod), ove godine je, kao i sve drugo, bilo podignuto na višu razinu. Jedno ime: Skeet Ulrich. Čim je najavljen na stranicama WoH-a, znala sam da će to biti čista ludnica. Sam Skeet nije mogao biti ljubazniji i prijatniji za razgovor, uprkos dugim redovima fanova koji su čekali da se slikaju s njim ili dobiju autogram na nekom Scream suveniru. Njegov panel mi se također jako svidio – govorio je o ideji trilogije za novi Scream i kako je njegova vizija trebala voditi lik Melisse Barrere do toga da na kraju ona postane Ghostface ubojica. Također sam mnogo cijenila što je otvoreno govorio protiv njenog sramotnog otkaza (jer je javno govorila protiv genocida u Palestini), a generalno, svi smo mogli osjetiti tu autentičnost, skromnost i dobrotu koja je iz njega zračila.

Uradili smo i lijepu zajedničku fotografiju (iako zbog mog visokog čela izgledam kao ženska verzija Pennywisea, haha), a iskoristila sam priliku i da se slikam s Costasom Mandylorom (Saw franšiza), koji je pravi zabavljač u duši, kao i sa Brooke Smith (Silence of the Lambs, Grotesquerie) i Bai Ling (The Crow).

Iako ove godine nisam imala svog vjernog suputnika sa sobom (Claudia, bolje ti je da sve središ za sljedeću godinu!), bilo je jako zabavno – a ko bi mogao zaboraviti klasičnu vegansku opciju pereca i pomfrita na događaju! Srećom, govorimo o Njemačkoj, pa jesti etički nikad nije problem – od trenutka kad izađeš iz voza i naiđeš na nekoliko gotovih jela u malom Reve marketu sa strane (uključujući veganski sushi), pa sve do restoranskih opcija, iako nisam imala vremena da ih istražim. Uostalom, vikend je bio posvećen Paklu!

Do sljedeće godine, nadam se – evo nekoliko slika s mog omiljenog cona ikad – i Sretan Halloween!