Vrijeme leti nevjerovatnom brzinom, pa smo već na pragu mog omiljenog praznika – a ja još uvijek nisam napisala objavu o svojoj drugoj omiljenoj stvari koja se tiče tame i horora: Weekend of Hell. Isto vrijeme, isto mjesto kao i prošle godine – ali s novim licima i očiglednim unapređenjem dekora i atmosfere. Moje malo crno srce opet je zaigralo od sreće! Od vela magle koji je obavijao posjetitelje, do sjajnog hard rock horor soundtracka koji je odzvanjao kroz Turbinenhalle, Weekend of Hell – jedan od vodećih horor conova u Njemačkoj (napomena: nije jedini, što je još impresivnije s obzirom da druge zemlje EU-a mogu biti sretne ako uopšte imaju dobar comic con) – pojačao je zvuk u posljednjim danima augusta kako bi nas pravilno pripremio za hladne jesenje večeri i Samhain koji se nazirao na horizontu.
Iako sam u potpunosti uživala u prošlogodišnjoj postavi horor zvijezda (pogledajte moje utiske ispod), ove godine je, kao i sve drugo, bilo podignuto na višu razinu. Jedno ime: Skeet Ulrich. Čim je najavljen na stranicama WoH-a, znala sam da će to biti čista ludnica. Sam Skeet nije mogao biti ljubazniji i prijatniji za razgovor, uprkos dugim redovima fanova koji su čekali da se slikaju s njim ili dobiju autogram na nekom Scream suveniru. Njegov panel mi se također jako svidio – govorio je o ideji trilogije za novi Scream i kako je njegova vizija trebala voditi lik Melisse Barrere do toga da na kraju ona postane Ghostface ubojica. Također sam mnogo cijenila što je otvoreno govorio protiv njenog sramotnog otkaza (jer je javno govorila protiv genocida u Palestini), a generalno, svi smo mogli osjetiti tu autentičnost, skromnost i dobrotu koja je iz njega zračila.
Uradili smo i lijepu zajedničku fotografiju (iako zbog mog visokog čela izgledam kao ženska verzija Pennywisea, haha), a iskoristila sam priliku i da se slikam s Costasom Mandylorom (Saw franšiza), koji je pravi zabavljač u duši, kao i sa Brooke Smith (Silence of the Lambs, Grotesquerie) i Bai Ling (The Crow).
Iako ove godine nisam imala svog vjernog suputnika sa sobom (Claudia, bolje ti je da sve središ za sljedeću godinu!), bilo je jako zabavno – a ko bi mogao zaboraviti klasičnu vegansku opciju pereca i pomfrita na događaju! Srećom, govorimo o Njemačkoj, pa jesti etički nikad nije problem – od trenutka kad izađeš iz voza i naiđeš na nekoliko gotovih jela u malom Reve marketu sa strane (uključujući veganski sushi), pa sve do restoranskih opcija, iako nisam imala vremena da ih istražim. Uostalom, vikend je bio posvećen Paklu!
Do sljedeće godine, nadam se – evo nekoliko slika s mog omiljenog cona ikad – i Sretan Halloween!
Kako je sve krenulo? Marco Witzig, kurator i sakupljač Gigerovih djela (i moj dragi prijatelj koji mi je neizmjerno pomogao s korpusom za moj doktorski rad) povezao me je s organizatorima festivala kako bi se uradilo nešto u vezi s njihovom počasti H.R. Gigeru (koja je uključivala prikazivanje dokumentarca “Dark Star”, kratkih filmova i video spotova). U roku nekoliko sati i nakon email korespondencije – sve je bilo dogovoreno: predstavit ću predavanje pod nazivom „
