Prošlog mjeseca, tijekom vikend posjete Parizu, naišla sam na ovu sliku u podzemnoj, prominentno prikazanu na reklami koja promoviše knjigu. Naravno, naslov je odmah privukao moju pažnju. „Holokaust u Kongu“ budi snažne emocije o temi, te uz mučnu fotografiju trenutačno govori o užasnoj tragediji. Nemam razloga da sumnjam u to da se holokaust zaista desio na tom mjestu, te je jasno zašto je autor izabrao riječ „holokaust“ za naslov: de na neki način da ime neizmjernosti patnje ljudi u kojoj je Francuska vjerojatno bila suučesnik (nagovješteno u podnaslovu „La France complice?“). Ono na što želim ukazati jeste lingvistička licemjernost kao još jedan primjer cjelokupnog specizma, koji je prisutan u svim područjima našeg svakodnevnog života, uključujući jezik i komunikaciju.
Pitanje glasi: zašto je u redu koristiti riječ „holokaust“ u ovom primjeru (i drugima koji opisuju ljudsku patnju) ali isto nije u redu učiniti kada želimo opisati nevjerovatnu patnju doslovno trilijuna neljudskih životinja svake godine – nevinih, svjesnih bića koja su porobljena, na kojima se eksperimentira, koja su zlostavljana, mučena, silovana, sakaćena i nasilno ubijena? Neizmjernost njihove patnje ne može se čak niti adekvatno opisati, što je razlog zašto je najsnažnija riječ, riječ koja ima najintenzivniju emocionalnu konotaciju i riječ koja obuhvaća sve različite užasne stvari koje ljudi čine svojim žrtvama upravo „holokaust“. Mnogi jevrejski pisci su i sami pisali o ovome.
Svi smo itekako svjesni da se Holokaust dogodio jevrejskom narodu tijekom Drugog svjetskog rata od strane nacista. To ne znači da se drugi holokaust ne može dogoditi, i zaista, da se već ne događa (što je tačno). Ukratko, pokušati zabraniti korištenje najbolje opisne riječi poznate čovječanstvu za neljudske životinje pod izgovorom senzibilnosti, ali dopustiti korištenje iste riječi za ljude za istu patnju je čisti primjer lingvističkog specizma, to jest, diskriminacije u našem jeziku protiv drugih svjesnih bića na osnovu njihove vrste.
Dok ne naučimo poštovati prava drugih i ponašati se prema moralnom osnovi, bez obzira na vrstu, rasu i druge razlike, nastavit ćemo činiti druge holokauste – i ljudskim i neljudskim životinjama.