Ambasador Svjetskog dana životinja za Bosnu i Hercegovinu

CursedPoetLeave a comment

Dragi čitatelji,

neki od vas znaju koliko volim 16.2.2008 8_00_13životinje. Zaista, od same kolijevke uživam u njihovoj bezuvjetnoj ljubavi i društvu, te sam se pokušala odužiti istim predivnim darovima koliko god sam mogla (evo me ovdje s mačkom kojeg je moja mama spasila kad je imao samo šest dana i bio ostavljen u potpunosti sam).

Dugujem ovu ljubav svojoj obitelji koja je posvećena pomaganju životinjama veći dio 20. stoljeća. Čak je moj pradjed, koji je bio hodža, volio životinje, posebice mačke, te je pazio kome će dati mačiće – samo ljudima s kravama i ovcama, koji su, dakle,  mališanima mogli pružiti mlijeko i drugu hranu (a to je bilo prije najmanje stotinu godina). Osvrćući se natrag na put kojeg sam dosad prešla u životu, taj put je bio ispunjen životinjama i velikim trudom kako bi se poboljšala razina njihove dobrobiti u mom gradu i drugdje.

with_Barky_01Ovo je bio razlog zašto smo moja kolegica Mevlija, moj dajdža Hajrudin i ja osnovali Udruženje za zaštitu životinja “Topla šapa” u Velikoj Kladuši. Sada, nakon više od dvije godine, također se možemo osvrnuti i diviti se onom što smo postigli uz pomoć istomišljenika: naših kolega, prijatelja, volontera. No, ovo je samo početak.

Jučer sam primila vijesti koje su me neizmjerno razveselile i sad ih širim, istovremeno ponosna na čast koja mi je dodijeljena: postala sam ambasador Svjetskog dana životinja za Bosnu i Hercegovinu! Ovdje možete pročitati o unosu na službenoj stranici inicijative Svjetskog dana životinja na:

http://www.worldanimalday.org.uk/ambassadors/bosnia-herzegovina/

Ovdje su dostupne vijesti sa službene stranice “Tople šape”.

Učinit ću sve u mojoj moći da ispunim svoje dužnosti kao ambasador Svjetskog dana životinja, te i dalje raditi na podizanju razine svijesti o pravima životinja. Vrlo sam počašćena titulom i sretna što sam dio tako izvanrednog tima zaštitnika životinja diljem svijeta!

“The Only Way To Soothe My Soul…”

CursedPoetLeave a comment

za_index_1 Uvijek fascinirana prolaskom vremena, prije pet mjeseci sam obilježila još jednu prekretnicu u životu (nešto više od pet mjeseci, zbog toga i nastaje ovo pisanje) – kao što ste mogli vidjeti iz moje preuređene biografije, od studenog 2012. sam student na doktorskom studiju! Trenutno pohađam doktorski studij Jezikoslovlje na Filozofskom fakultetu Univerziteta J.J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska. Nije mi trebalo mnogo da se vratim ovoj “ugodnoj” ulozi (manje od godine nakon završetka magistarskog), no pripisujem to općenitoj ideji koja vlada mojim mislima i glasi: “Ako ne ideš naprijed, stagniraš.” Dobri stari Oscar Wilde bi to ovako rekao: “Nikad ne možeš biti suviše dobro obučen niti suviše obrazovan.” Dosad sam zaista impresionirana kvalitetom programa a dobila sam i sedam novih kolega, koje srdačno pozdravljam. Prihvaćajući ovaj novi izazov, okrijepila sam se preplavljujućom količinom novog znanja i osjetila sam ponovno buđenje Yeatsove vatre u sebi! Ovo je moj jedini put, jedini način da se umiri duh… Nedavno sam položila dva ispita (opet skupljam petice!), stoga i dalje imam “klikere” (ili na engleskom, still got the mojo – nisam mogla odoljeti ovoj rečenici)! Ovo je također razlog zašto ne objavljujem postove kao što bih htjela (ili, kao što mi je jedna draga osoba nedavno rekla “tvoja zapuštena web stranica”), no tu i tamo ću naći vremena da objavim par novih travelogova (iz Bratislave i Beča), kao i foto galerije s prošlih putovanja (uzgred, fotografija na lijevoj strani je načinjena za moj indeks – pokušala sam projicirati princezu Leiu i Jesse, “pametnu knjižničarku” uslijed bad hair dana). Novi stihovi nisu zaboravljeni, samo nehajno skriveni unutar mojih notesa sve dok ne dođe vrijeme da se objave – kad već govorim o tome, suzila sam izbor naslova za moju novu knjigu na dvije opcije – uzbudljiva vremena slijede! Dotad, budite dobro i uživajte u mom glazbenom odabiru godine dosad (veselim se njihovim ljetnim koncertima!):

We're in exile… Hurts koncert i susret s Theom

CursedPoetLeave a comment

dsc04425Što bih uopće mogla reći što bi bilo dostojno nevjerojatnog nastupa Hurtsa prije samo nekoliko noći u Beču? Dala sam sve od sebe u svom izvještaju za Venia Mag i to je sve što mogu ponuditi, pored srca koje kuca uz njihove pjesme i duha koja već godinama zove “Evelyn“… I susret s Theom, oh, susret s Theom… Njegov zagrljaj i riječi su mi uzele dah…
I sada i Theo i Adam imaju moju knjigu! Čak i sad ne mogu to u potpunosti obuhvatiti umom, no bila sam čak manje “pri svijesti” u prisustvu ovog čovjeka, ovog pjesnika.  Bio je tako ugodno iznenađen darom da me je odmah zagrlio, a njegove riječi su mogle otopiti najdublji led…dsc04439 Još jedan “klik” se desio nekoliko minuta kasnije – Claudia i ja smo nosile moje fan-made majice s mojim omiljenim stihovima iz “Evelyn” i Theo, koji je opazio natpis, rekao je da su to njegovi omiljeni stihovi! Mogla sam umrijeti na mjestu i ne bih se i dalje mogla sjetiti svog imena, kamoli nečeg drugog… Onda smo razgovarali o tome kako ti stihovi “opisuju band savršeno” i sjetili se natpisa u hotelu u Berlinu o čemu je Theo nedavno tweetao. Osmijesi, ponovno fotografije… zagrljaj.
I sad jedino o čemu možemo misliti jest srpanj i vidjeti ih ponovnowereinexile na ljetnom festivalu u Mađarskoj. Nadam se ponovno istoj ekipi u egzilu: Claudia, Sabina, Ivana, Vesna i moi! I Theo, orkestar koji je svirao u mom umu u “What If” je iz “Evelyn“… I will never mind the lullabies from the machines…