Što bih uopće mogla reći što bi bilo dostojno nevjerojatnog nastupa Hurtsa prije samo nekoliko noći u Beču? Dala sam sve od sebe u svom izvještaju za Venia Mag i to je sve što mogu ponuditi, pored srca koje kuca uz njihove pjesme i duha koja već godinama zove “Evelyn“… I susret s Theom, oh, susret s Theom… Njegov zagrljaj i riječi su mi uzele dah…
I sada i Theo i Adam imaju moju knjigu! Čak i sad ne mogu to u potpunosti obuhvatiti umom, no bila sam čak manje “pri svijesti” u prisustvu ovog čovjeka, ovog pjesnika. Bio je tako ugodno iznenađen darom da me je odmah zagrlio, a njegove riječi su mogle otopiti najdublji led…
Još jedan “klik” se desio nekoliko minuta kasnije – Claudia i ja smo nosile moje fan-made majice s mojim omiljenim stihovima iz “Evelyn” i Theo, koji je opazio natpis, rekao je da su to njegovi omiljeni stihovi! Mogla sam umrijeti na mjestu i ne bih se i dalje mogla sjetiti svog imena, kamoli nečeg drugog… Onda smo razgovarali o tome kako ti stihovi “opisuju band savršeno” i sjetili se natpisa u hotelu u Berlinu o čemu je Theo nedavno tweetao. Osmijesi, ponovno fotografije… zagrljaj.
I sad jedino o čemu možemo misliti jest srpanj i vidjeti ih ponovno
na ljetnom festivalu u Mađarskoj. Nadam se ponovno istoj ekipi u egzilu: Claudia, Sabina, Ivana, Vesna i moi! I Theo, orkestar koji je svirao u mom umu u “What If” je iz “Evelyn“… I will never mind the lullabies from the machines…