Impresije s noći promocije knjige “Memento Amores”, 30.10.2014.

025
/Impresije s promocije “Memento Amores”/
A Night Of Poetry“, što je bio službeni naziv promocije, bio je ujedno i očaravajući način imenovanja posebne premijere moje druge po redu zbirke poezije “Memento Amores“, te su svi koju su prisustvovali, nadam se, zadovoljili svoje poetske apetite. Promocija je održana 30.10.2014. (Devil's Night, naravno) u 19h, u ugodnoj atmosferi Američkog kutka u Bihaću, Bosna i Hercegovina (u zgradi Kantonalne i univerzitetske biblioteke). Posjetitelji: moji studenti, kolege, ljubitelji poezije iz Bihaća, prijatelji i obitelj.
ac 3
Za ovu knjigu sam osmislila istinsko putovanje u prošlost – zato je tu bio gramofon kojeg možete vidjeti na nekim od fotografija ispod – otvorili smo noć s 80-tima (Sisters of Mercy i The Cult), a sama promocija je popraćena dijapazonom melankoličnih vizuala na ekranu i prekrasno čudnovatim melodijama soundtracka iz “Bram Stoker's Dracula“, koji je ujedno moj najdržai filmski soundtrack. Ceremonija zatvaranja je pripala Kralju (malo “Jailhouse Rocka” i “Love Me Tender” za sve ljubitelje Elvisa Presleyja)!
A sada – ka samoj noći. Imala sam veliku čast i užitak društva sve tri recenzentice na premijeri – moj najdraži buddy Nizama Muhamedagić i Aurelija Karajić su obje razgovarale o svojim jedinstvenim vizijama knjige, dok je Fikreta Muslić dala svoje strastvene impresije na bosanskom jeziku. Moji dragi studenti Arnela Raković, Senita Jusić i Alija Mujanović čitali su odabrane pjesme svojim prekrasnim glasovima (“Primavera“, “Silence Of A Lover“, “Remembrance Of A Kiss“…), te ne mogu opisati koliko sam bila ponosna slušajući ih i primjećujući koliko i njima znači ova noć. 058Noć poezije je bila obogaćena glasom sirene Nermina Imerovska, koja nas je provela kroz putovanje prošlih ljubavi i čijih riječi ćemo se sjećati godinama… Na kraju je bio moj rec da kažem nekoliko riječi svojoj publici, pa se nadam da nikog nisam zaboravila u svojoj zahvali – ako jesam, oprostite mi. Nadrealni osjećaj čitave noći je bio istovremeno očaravajući i totalno van ovog svijeta, te jedino još želim da su moji stihovi nekako stigli na kapiju raja gdje je sad H.R. Giger , poput malih darova nošenih jesenjim vjetrom.
100
ac 17
ac 9
097
ac 1
Govoreći o darovima – ugodno su me iznenadili moja obitelj, prijatelji i kolege s mnoštvom buketa (sve u mojim bojama) i darovima! Mislim da se nikad ne mogu dovoljno zahvaliti na svemu što su mi dali, ali evo pokušaja: želim se zahvaliti svojoj mami Hajriji i svom dajdži Hajrudinu (također plodnom piscu) na potpori u svim mojim akademskim i umjetničkim poduhvatima, gospodinu Leslieju Baranyju, Gigerovom agentu, gospodinu Tomu Gabrielu Fischeru i gospodinu Matthiasu Belzu za navjerojatan dar “Shafta No. 7” na naslovnici, Ljiljani Krupić, profesorici latinskog jezika, za zeleno svjetlo na naslov, mom tati Muhamedu i mojoj sestri Sarah što su bili sa mnom ove večeri, mojim dragim prijateljicama Nizami, Nermini (i Udruženju za promicanje knjige “Liber“, čija je predsjednica), Aureliji, Fikreti, Rialdi, Veldini (koja je također pjesnikinja, kao i Fikreta), mojim dragim kolegicama Jasmini Tevšić, Almi Žerić, Almi Huskić, Dragani Šenda, Mersini Šehić, dekanu Pedagoškog fakulteta Nijazu Skenderu, mojoj dragoj Mireli Midžić na prekrasnom mjestu i punoj potpori, direktoru Kantonalne i univerzitetske biblioteke Ratku Kneževiću,RTVUSK, ac 2i posljednje, ali ne i najmanje važno, želim zahvaliti svojim slavujima Arneli, Aliji i Seniti, kao i svim svojim studentima (prošlim i sadašnjim), kao i svima tamo koji su došli slušati moju poeziju i, nadam se, otišli podignuti estetskim težnjama zapisanim za Muzu daleko odavde…
Kao što sam spomenula, ispod možete pogledati čitavu galeriju, kao i linkove na članak i reportažu o večeri (za video, povucite dolje na “DNEVNIK 31.10.2014.” – reportaža počinje na 29’). Također će biti emitirana proširena reportaža večeras u 21h u emisiji “Kultura na istom kanalu – pogledajte ako ga imate!
Više informacij o službenom datumu izlaska knjige (regularnog, kao i deluxe izdanja) + Amazon linkovi ubrzo!

PROMOCIJE – SVESTRANA ILHANA ŠKRGIĆ

http://www.rtvusk.ba/vteka/emisije

Schacht VII

hr_giger_schacht_VII

Tko je ona? Da li je ona opsjena? Otkud dolazi? Gdje je ona? Who is she? Is she a mirage? H.R. Giger, njen stvaratelj, odgovara na jedno od ovih pitanja u “Necronomiconu I“, gdje objašnjava podrijetlo njegove serije slika Schacht, koja potječe iz njegovih snova i živahne mašte koja uključuje podrum njegove obiteljske kuće u Churu, koji je u biti bio povezan s podzemnom mrežom tunela (na kraju je zatvorena zbog opasnosti od rušenja).

Otkako sam prvi put vidjela ovo djelo (njegovu reprodukciju), bilo je tu nešto što me je privuklo njemu. Njoj. Onda sam konačnu vidjela Nju, original, na ulazu u prvi kat Gigerovog muzeja u Gruyèresu, Švicarska. Čak i pokraj tolikih Aliena uokolo, tih savršenih bića, Schacht VII mi je govorila. Njena opsjedajuća ljepota nikad nije napustila moj um, moje misli. Stoga sam došla natrag kući i pisala o svojim putovanjima, često uključujući Nju u svom pisanju.

A onda, ideja u mom umu… i zadivljujući kontakt s Gigerovim agentom, gospodinom Lesliejem Baranyjem, koji mi je proteklu godinu učinio zaista veličanstvenom. Sada je Ona također naslovna strana moje druge zbirke poezije koja izlazi na proljeće 2014. Želim još jednom zahvaliti gospodinu Baranyju, kao i mom omiljenom umjetniku, gospodinu H.R. Gigeru, na ovoj nevjerojatnoj časti. Više ne hodam po Zemlji kao drugi smrtnici. Sad sam tamo gdje je Ona. Ja sam Ona.

www.hrgiger.com

Mugdim Karabeg o “Thanatonautu”

Nedavno dobih zanimljiv mail. Dva, zapravo. U prvom tekst, u drugom objašnjenje. Naime, obiteljski prijatelj  Izet Duranović, nakon nedavnog posjeta Kladuši, ponese moju knjigu u bespuća Amerike, koja tamo naiđe na veliko novinarsko i pjesničko ime – Mugdima Karabega. Kako sam Izet za njega kaže – a te su mi se riječi usjekle u pamćenje:  “Za njega kazu ‘da je najbolji  novinar medju pjesnicima i najbolji pjesnik medju novinarima’. On je unuk Šantićeve Emine – njegova majka je Eminina kcerka. Dugo godina je bio urednik Oslobođenja i dopisnik iz Arapskih zemalja, kao i predavač  na fakultetima. Poštena je i fina novinarska, pjesnička i ljudska duša.”

Dijelim zato s vama njegovo viđenje moje knjige, a meni je preostalo da se iskreno zahvalim gospodinu Karabegu, te i dalje budem počašćena do trenutka kad to više ne mogu opisati čak ni ovim svojim malenim vitičastim oruđima kojima pletem tkaninu svoje stvarnosti – riječima, stihovima…

˝THANATONAUT˝ POEZIJA ILHANE ŠKRGIĆ

Prva knjiga poezije ILHANE ŠKRGIĆ je gusta koprena nad zagonetkama života viđenog i doživljenog iz posebnog ugla pjesnikinja.

Ništa u njenim redovima nema od odmah shvatljive i prihvaljive logike življenja i smrti, ljubavi i mržnje, razumijevanja i nerazumijevanja. Čak i te izraze za životne fenomene ona naziva imenima koja nisu odmah prepoznatljivo vezana uz svoje korijene, već se slute i dokučuju sa razdaljine koju čitalac treba da shvati kao teren vlastitih asocijacija vezanih uz tu poetiku. Ali u tom labirintu kontroverzi, suprotnosti koje se istovremeno poništavaju i dopunjuju, postoji jedna ˝crvena nit˝ opredjeljenja i istinitosti doživljaja same pjesnikinje, koju će čitalac shvatati i na ovaj ili na ovaj način, ostajući upitano zamišljen nad porukama tih pjesničkih redova. U tome je vrijednost Ilhaninog pisanja: stavljanja u prvi plan vječne upitanosti svakog čovjeka nad fenomenima tog čudesnog čovjekovog življenja, njegove ustostručene psihilogije koja prihvata i odbija u istom vrijeme i istine neistine, tragajući za nepostojećom ´vječnom istinom´. Time je ostavljeno onima koji zaranjaju u te redove da donose svoje impresije i zaključke i čini mi se da poetskom filozofijom pjesnikinje zaokružuje ličnu psihologiju življenja izmedju vječnog sudaranja šekspirovske dileme ˝˝biti ili ne biti˝˝ ispod koprene različitih emocija.

Recimo pjesma potvrdjivanja ljubavi:

˝I ja ću disati, dišem, disah
Samo za tebe
Svijet je tvoj oltar
A sve obasjano suncem i pokriveno tamom žrtva je tebi

U ovim redovima pjesme ˝ja sam knjiga tebe tad˝nema pjesničke dileme za šta se ona opredjeljuje. Za ljubav, samo ljubav, koju ona diše, „dišem, disah˝ tad.

Odmah iza ove pjesma ˝KOPRENA ILUZIJE˝koja kao da pobija istinitost pozitivne emocije i uvjerenja u prethodnoj. Jer kaže:

˝Koprena iluzije mi otima zrak
A šta si mi ti nego dobrodošao gost
Dok vjetrovi tjeraju vrijeme svojim bičevima
Negdje daleko
Izvan ove odaje
I samo tihim zavaravanjem najavljuju
Ponovnu posjetu
Uvijek odlaziš brže nego oni
Nestalan i neopipljiv poput tih jahača
Vječnosti,
Zar me voli iluzija..?˝

Ovo je kontrapunkt izreci prethodne pjesme gdje se kaže:

˝Svijet je tvoj oltar
A sve obasjano suncem i pokriveno tamom žrtva je tebi.˝

U toj zagonetki ono jeste a istovremeno i nije – dvojnost, koja kleše uobličavanje i puni sadržajem ljudsku psihu i emocije, teku stihovi Ilhanini. Čitalac se na svakom slovu spotiče o takve dileme i tajne pokrivene gustim koprenama pjesničke imaginacije. Te enigme otkriće čitaoci višeg obrazovanja i razvijene inteligencije analitičara i zaranjanja dublje u duhovnost čovjeka i ljudi u cjelinu. Pa smatram da ova poezija nije ˝za običnog i prosječnog čitaoca˝, jer traži intelektualni napor i spremnost da se odgoneta i time otkriva njena istinska vrijednost. U svakom slučaju, prva knjiga Ilhane Škrgić pokazuje da ona treba da nastavi sa svojim stvaralaštvom, uz malo duže zadržavanje na svakom stihu, koji bi morao ipak biti malo vise shvatljiv i manje zakučast, što toj poetici neće oduzeti vrijednost.

Mugdim Karabeg