human choroinic gonadotropin
28
Aug

Posjećujući vanzemaljske krajolike: vizija H.R. Gigera u muzeju i baru u Gruyèresu, Švicarska

   Posted by: CursedPoet   in

Napisano u 8. mjesecu 2012.
Rijetko neko ima tu sreću da živi u istom vremenskom periodu kao njegov/njen omiljeni umjetnik. U mom slučaju, to je švicarski surrealni slikar i dizajner  HR Giger, poznat diljem svijeta kao čovjek iza ikonografskog dizajna Aliena, savršenog čudovišta koje krasi filmsko platno od kasnih 70-tih. Originalni film, pod redateljskom palicom Ridleyja Scotta, koji se uspješno spojio horror i znanstvenu fantastiku i razvio niz nastavaka, predstavaka i raznoraznih DNK nizova u obliku nedavnog Prometheusa (2012., također Scottovo djelo, i pritom izvrsno), predstavilo je ovo zaista veličanstvenos stvorenje i nagradilo svoje tvorce (Giger i još četvorica umjetnika, uključujući preminulog čarobnjaka ekrana Carla Rambaldija) Nagradom Akademije za Njabolje Vizualne Efekte. S pravom.

Alien je možda umjetničko djelo koje je predstavilo Gigera širokim masama, no istovremeno je daleko od jedine očaravajućeg djela koje je ovaj umjetnik pustio u svijet. Gigerov rad prelazi desetlječa, zemlje, teme, umjetničke forme, sve čega se sjetite, i poprilično velik dio toga se nalazi u srcu Gigerove rodne Švicarske. Neobičan gradić Gruyères u regiji Fribourg je udomaćio poznati H.R. Gigerov muzej i bar. Godinama sam htjela posjetiti ovo mjesto i uživati u Gigerovim slikama i skulpturama koje su narasle do gotovo mitskih proporcija u mom umu kada sam doista započela svoje dugo putovanje ka domu svojih vizija. Kada sam konačno došla do Gruyèresa, nikakve isprintane fotografije i informacije su me mogle pripremiti na ono što je bilo preda mnom. Da nije fotografija bara i ulaza u muzej (unutra nije bilo dozvoljeno fotografisanje), mislila bih dosad da sam sanjala čitavu posjetu.

Muzej H.R. Gigera se nalazi u  Château St. Germainu, koji leži na malom brdu u Gruyèresu. Ulaz je ukrašen sa njegovom monumentalnom „Birth Machine“, izrezbarenom iz metala i jednostavno očaravajućom, koju odozgo čuva „Guardian Angel“, dok su skulpture„Species“ smještene s obje strane. No, to nije sve – mala ograda je smještena na desnu stranu, predstavljajući karakteristični rep Aliena, dok jedna od Birth Machine beba sjedi iznad. Međutim, ništa nije blizu blagu koje vreba iznutra. Nakon što se platite ulaznice i torba smjestite u pretinac na početku muzeja, trenutačno ste obuzeti prvom slikom – i to nije nijedna druga do moje omiljene iz kolekcije „Schacht“, br. 7! Poster za Poetenz nas vodi na prvi sprat i tu nas čeka Alien iznad nas! Alien. Iznad. Nas. Odolijevam iznenadnoj želji da se onesvijestim tad i ondje i idem u istraživanje komore koja je očito posvećena nikom drugom do poznatom čudovištu i raznom dizajnu koji ga prate  – „Wreck“, verzije „Facehugger“, skulptura „Space Jockeyja“! Kod kuće sam! Oh, no postoji još mnogo toga da se vidi i osjeti u ovoj zadovoljavajućoj, senzualnoj tmini… i doista je nemoguće obuhvatiti sve odjednom, pa sam stoga dvaput posjetila muzej. Četiri Aliena vrebaju kroz muzej, uz skulpute iz drugog, dobro poznatog znanstveno-fantastičnog filma „Species“ (“Vrsta”).Stolice Harkonnen stoje prijeteći crno nasuprot ogromnog ogledala gotovo veličine zida, „Vlad Tepes“, „Giger’s Necronomicon“, predmet iz filma „Heimkiller“ iz 1977., koji predstavlja (krvavu) glavu unutar pješčanog sata, koja je pažljivo skrivena u posebnoj crvenoj komori, koja nudi vizije neprikladne za djecu (da, uključujući „Landscape XX“, koji je također davno poslužio kao omot albuma Dead Kennedysa) a slike mirnog lica Li progone prostor (i moj um, čak i sad). Na drugom spratu, projekcija kratkog isječka iz DVD-a „H.R. Giger Revealed“ je dostupna za posjetitlje muzeja, uz mnoge druge obuzimajuće vizije, sve majstorski kreirane od strane Gigera, kao i njegov Oskar u posebnom mjestu u zidu od stakla. Gornji sprat nudi jedinstvene vizije umjetnika koji se sviđaju samom Gigeru, te druga soba sa skicama, slikama i još jednim Alienom, koji je vrlo… dostupan za dodir! Detalji na njegovom tijelu su zadivljujući, sve do noktiju na njegovim prstima. Izlazeći iz muzejskog prostora, pozdravljeni smo malom trgovinom suvenira u kojoj se nalazi i stalak za mikrofon Korna i još slika i dizajna. Nagomilale smo se s razglednicama, majicama, kalendarima i posterima poput pravih turista i nalazimo još jednu komoru na desnoj strani od shopa, u kojoj se nalazi crni zidni Alien koji se može vidjetiispred ulaza u muzej na slikama prije nekoliko godina. Kakva ljepota!

Nemam vremena da plivam u žalosti što napuštam ovaj sjajni muzej, jer je bar tačno nasuprot njega! Uz dobru ambijentalnu i lounge muziku (glasnoće taman tolike da ne prekida razgovor) i spektakularan dizajn Gigera, opet smo zadivljene onim što se nalazi ispred nas. Čitav bar je u bojama kamena (nasuprot onom u  Churu koji je dekadentno obučen u crno), što ističe sve zdjelične kosti i kičme na plafornu i na stolicama. Čak je i pod izvezen neobičnim dizajnom, dok su prozori možda najljepši umjetnički izrazi ikad stavljeni na ijedan otvor u nekoj ljudskoj “pećini”. Bar nudi „Alien“ kafu i piće „Facehugger“, uz druga ‘uobičajena’ pića,  pa smo se uhvatila posla probavanja svega na meniju, dolazeći do zaključka da sve ima bolji okus u ovom baru! Osoblje je prijazno, vrijeme je lijepo, i ja sam u Gigerovom baru – što više može jedna Alien djevojka sebi poželjeti! Naravno, dok smo ovdje, posjećujemo drugi poznati dvorac, ovaj doista na vrhu – Château de Gruyères nudi posebnu izložbu skulptura Zimbabveškog umjetnika Takawire Tucksoa Muvezwe, uz stalne izložbe drugih umjetnika i povijesnih dokumenata, skulptura i drugih relikvija starih stotinama godina. U jednoj od komora iznad, nalazimo Knight Room (“Sobu Vitezova”), mjesto ispunjeno umjetničkim predstavama Gruyèresa (naravno, jedan od Gigerovih radova je također ovdje!) i terasu sa spektakularnim pogledom na sve okolne planine. Jesam li uz to spomenula da Gruyères ima i Tibetanski muzej? Sve u svemu, sa živopisnim čajanama, restoranima, predivnom prirodom i najmanjim trgom kojeg sam ikad vidjela, ovaj gradić zaista ima nešto ponuditi čak i ‘normalnim’ posjetiteljima svaki dan. Gigerovom fanu kao što sam ja, ovaj gradić je postao mjesto koje želim posjećivati za praznike, moguće (no malo vjerojatno, uzimajući u obzir moju sklonost spašavanju mačaka i  vrlo kompleksnim kriterijima) mjesto za vjenčanje i posljednje počivalište (ako sredim svu papirologiju potrebnu za to!) – čestitke, Gruyères!

Autorica se također želi zahvaliti ljubaznom osoblju muzeja H.R. Giger na posebnoj usluzi koju su učinili za nju, jednako prijaznom osoblju Gigerovog bara, Château de Gruyèresa, Joanni i Isri iz  restorana La Fleur de Lys i, naravno, svom vjernom suputniku, divnoj Claudiji Lang! Zadnje ali ne i najmanje važno, more zahvalnost ide jednom i jedinom H.R. Gigeru.