14 ON FIRE: Rolling Stonesi u Beču

Koncertni vrhunac godine pripada Rolling Stonesima u Beču! Oko 60.000 ljudi na stadionu Ernst Happel u austrijskoj prijestolnici je tijekom dvosatnog nastupa svakako bilo “na vatri”! Mislim, pa samo pogledajte video ispod!

Ovo je bez ikakve sumnje najveći rock band na planeti. Od legendarnih hitova poput “Sympathy for the Devil“, “Gimme Shelter“, “You Got Me Rocking“, do ogromnog flashy stagea, i naravno, četvorice Engleza koji su osvojili svijet od trenutka kad su počeli svirati, i koji ga osvajaju ponovno na svakoj turneji – imate sve. Gozba za oči, uši (noge također – otpale su mi od plesa!) i duha, i definitivno jedna koju nisam željela propustiti. Zahvaljujući koncertnoj putničkoj agenciji SviKoncerti.eu, provela sam se kao nikad u životu s drugim fanovima Stonesa, plus sam upoznala cool ljude tijekom putovanja i tamo – nazdravlje, Hrvoje, Biserka, Albin & Edvin! ;)
RollingStones_01RollingStones_02
RollingStones_03
Također, pogledajte cijelu ekipu ovdje (zahvaljujući Tomici i svikoncerti.eu):
10464386_777570185606819_1291088967594636202_n
Ono što mi se posebice svidjelo (pored onih sexy video zidova za “Honky Tonk Woman“) bila je odjeća koju su Mick i kompanija odabrali za nastup – tako stilski dobro i cool! Pala sam na Ronovu jaknu (fotke: Matthias Hombauer):
The_Rolling_Stones_by_Matthias_Hombauer-13
The_Rolling_Stones_by_Matthias_Hombauer-28
Naravno, potrošila sam malo bogatstvo na službeni merch, ugrabila langoš na putu natrag ka busu, i provela vrijeme putovanja natrag u Zagreb u mislim obojanima čistim rock'n'rollom!
Eh sad, iako sam presretna što sam ih opet vidjela uživo nakon toliko godina (Zagreb ‘98., bili?) i vjerojatno na njihovoj posljednjoj turneji, zapravo želim da izdaju novi album i odu na novu turneju uskoro, jer ovo je koncertno iskustvo poput nijednog drugog! I can't get no satisfaction! ;)

14 ON FIRE: Burch & TETA konferencije

Za one koji nisu upoznati s naslovom – to je zapravo naziv turneje Rolling Stonesa ove godine na kojoj sam uspjela vidjeti ih na jednom koncertu (više o tome u sljedećem postu), pa mislim da je to fin način da se opiše cijelo ljeto. Zaista je ‘14-ka na vatri!
Burch01Neslužbeni početak (ljeta) je bio u poslovnom tonu. Dugo očekivana konferencija na univerzitetu Burch u Sarajevu je bio događaj kojeg sam iščekivala otkad sam dobila pismo prihvatanja prezentacije u veljači. To je bila efektivna strategija i za istraživanje političkih metafora u našem okružju, dobijanje prijeko potrebnih ECTS bodova za moj studij, te testiranje da li će se ideja održati na duge staze (u biti, hoće li mi biti zanimljiva da na osnovu nje uradim i doktorski rad) – i definitivno sam je testirala. Ovo je bilo moje prvo izlaganje na konferenciji, no uz mene je bila moja vjerna kolegica i draga prijateljica Nizama, pa sam samo bila „pozitivno“ uzbuđena da predstavim svoj rad. Nisam imala samo nju uza sebe, već također i svoju profesoricu iz Osijeka, prof. Tanju Gradečak-Erdeljić, zajedno s njenim kolegama, moja kolegica sa studija Ružica, kolegice sa fakulteta u Bihaću… Njihova prisutnost mi je značila mnogo, te im i dalje ne mogu dovoljno zahvaliti na tome! Samo zamislite ovu situaciju – kolega koji je predstavljao prije mene je upravo završio svoje izlaganje, što je bio znak da se vrata dvorane otvore i unutra nahrupi mnoštvo kolega – za mene! Baš cool! Dvorana je bila puna, te sam bila prilično zadovoljna kako je sve rošlo, iako nisam imala dvooljno vremena da predstavim sve (iz razloga što se sve prezentacije iz prvog kruga kasnile zbog toga što je prof. Langacker produžio svoje glavno izlaganje). Preferiram predstavljanje prvog dana, jer se poslije svog izlaganja mogu odmoriti i družiti se s prijateljima i kolegama, ići na zanimljive prezentacije ili „miješati se“ kod švedskog stola. U tom smislu, bilo je kao da su dragi organizatori s Burcha pročitali moje misli.
Opća impresija s Burcha – bio je to rockstar show, samo za lingviste! Ne samo zato što su imali neka od velikih imena u akademskom svijetu (prethodno spomenuti prof. Langacker, zatim profesori Pinker, Mackey, Ellis i Schmidt), već i zato što su imali tu vibru posebnog događaja – a sa 600 izlagača i tko zna koliko posjetitelja, bila je to istinska akademska košnica! Što se Nizame i mene tiče, svidjelo nam se zujati uokolo i već pripremamo naša izlaganja za sljedeću godinu. Nadamo se da ćemo konačno vidjeti i upoznati prof. Georgea Lakoffa, koji je bio najavljen, no na kraju nije mogao doći niti održati video konferenciju (no, na plakatu je za 2015. godinu). Ponašat ćemo se kao totalni fanovi i dati mu da potpiše naše primjerke „Metaphors We Live By“, je li tako, Nizama?
Nakon što smo se vratile doma, nepogoda je pogodila našu zemlju (poplave u svibnju), pa smo svi, ovako ili onako, bili pogođeni cijelom katastrofom. Neko vrijeme je bilo nesigurno i za moju treću konferenciju ove godine, koju je organizovala TETA – Udruženje nastavnika engleskog jezika u Tuzli, koje trenutno djeluje kao državna organizacija i pritom prilično kvalitetno radi. Do tada (drugi tjedan lipnja), bila sam u potpunosti iscrpljena teškom radnom godinom iza sebe i spremna da okačim sve o klin – u ovom slučaju, cijelu godinu. Stoga sam bila jako umorna na konferenciji i danima prije nje. Tamo sam također sam imala solo izlaganje, i u prisustvu nekoliko kolegica – nastavnica engleskog jezika (Nizame također), and in the presence of several colleagues there (Nizama too), i par mojih studenata iz Bihaća koji su bili pomagači na konferenciji, predstavila sam svoje istraživanje o kognitivnoj dimentiji ranog usvajanja engleskog kao stranog jezika, te sam bila i više nego spreman da se odmorim nakon toga. Mislim da mi je mozak službeno otišao na odmor iste sekunde kad sam završila svoje izlaganje. Nakon toga, opet je bilo vrijeme za druženje – i na večeri koju je TETA organizirala za nas u irskom pubu u Tuzli, osvojila sam prilično kvalitetan tablet! Mrak! Ostatak večeri sam provela u vrlo ugodnom društvu kolega nastavnika engleskog jezika iz cijele Bosne i Hercegovine i Slovenije. Sama noć je bila bez događaja, pošto sam se u biti onesvijestila i spavala gotovo 12 sati. Sutradan sam imala još jedno putovanje ispred sebe, no više o tome i četvorici Engleza u najvećem rock bandu na svijetu uskoro! Dotad, uživajte u mojoj galeriji s Burcha, dok ću TETU dodati uskoro također!
Burch02

Moje izlaganje (kao što možete vidjeti, volim ubaciti svoje omiljene horror filmove u njih – a “They Live” je remek-djelo!):
Burch03
Burch04
Burch05
S kolegama Hakanom i Nizamom ispred Burcha:
Burch06
Burch07
U Kući sevdaha u Sarajevu:
Burch08
S Ružicom kod statue pape Ivana Pavla II u Sarajevu:
Burch09
Burch10
Gdje je Jura? :) (posljednja fotka zahvaljujući univerzitetu Burch)
Burch11

H.R. Giger (05.02.1940 – 12.05.2014)

Više od mjesec dana je prošlo otkako je H.R. Giger preminuo u Zurichu, te sam i dalje u žalosti. Ne postoji elegantan ili ljepši način odražaja na njegovu tragičnu smrt… Zapravo, postoji, no te riječi nisu moje (njegov dugogodišnji prijatelj i asistent Tom Gabriel Warrior iz Triptykona: www.triptykon.net). Šok se povukao, no praznina je najavila svoj ostanak do kraja vremena.
Moja vječna ljubav i posvećenost njegovoj umjetnosti ne potiče samo od Aliena, no ova prekrasna kreatura je bila ta koja mi je otkrila Gigera u ranoj dobi. Onda, kad sam konačno ušla u muzej u Gruyèresu prije dvije godine, oluja prepoznavanja je veselo divljala unutar mene. Ovo! Ovo je bio svijet mog postojanja! Ne blijeda kopija vani, lišena svega zavodljivo mračnog i zadivljujućeg. Bila sam kod kuće…
Giger
Slučajno govoreći, danas je bio provizorni datum za izlazak moje druge knjige “Memento Amores“, čija je naslovnica ukrašena Gigerovim Schachtom VII, mojim omiljenim umjetničkim djelom. Međutim, odlučila sam da malo pričekam. Spoznaja da je ova knjiga homage njemu igrala je glavnu ulogu u ovoj odluci. U konačnici, ponudit ću svoje stihove njemu i nadati se da će vjetrovi biti moji vjerni sluge, donoseći ih pred kapiju njegovog dizajna.
Međutim, to neće biti moj posljednji dar. Zauvijek ću slaviti genij H.R. Gigera, njegov izvanredan talent i naslijeđe, bilo posjetama njegovom muzeju i barovima u Švicarskoj, umjetničkim izložbama diljem svijeta, posjedovanjem knjiga posvećenih njemu, i više. Prije nekoliko dana, dok sam sjedila u busu za Zagreb, misao se pojavila i nije me pustila otad – što ako odam ultimativno štovanje pisanjem doktorskog rada na temu vizualnog simbolizma u njegovoj umjetnosti? Ne vjerujem da je takva disertacija, posebice s aspekta jezikoslovlja, ikad dosad urađena. Intriga i izazov leže u obilju na ovoj gotovo nevidiljivoj semiotičkoj stazi, i, tako mi Boga, pokušat ću je popločati. Poput poziva je ovo Lovecraftova mome Augustu Derlethu.
Na kraju, mnogi umjetnici će biti rođeni na ovom svijetu, i čak više će njih pokušati prikazati svoju nutrinu i vanjštinu u različitim oblicima. No, od 12. svibnja ove godine, sam svijet je zakoračio u posljednji čin predstave. Bez H.R. Gigera, sve što imamo jest sunčev smiraj i sjećanja na dimenziju koju naše insektoidne ličnosti nikad više neće vidjeti.
/fotografija: Willy Spiller – H.R.Giger na ulazu u Giger bar u Churu, Švicarska/