Hodaj poput akademika: sažetak moje akademske 2023. godine

Pored mog aktivizma za prava životinja, koji je procvjetao tijekom mog boravka ovdje u Lyonu, također sam njegovala svoj akademski put u godini na izmaku. Slijedi jako kratak sažetak mojih akademskih zbivanja:

– Jako sam sretna što mogu najaviti da sam objavljena u Anglici Wratislaviensii sa radom „Lost in Time? The Socialist Modernist Monuments of the Former Yugoslavia and Their Shifting Conceptualization“, te da je fizička kopija pronašla put do mene prije nekoliko sedmica, zahvaljujući mom sjajnom i brižnom uredniku Michału Szawerni. Peer review je bio divno iskustvo i, kao i uvijek, super je osjećaj primiti pohvale i pozitivne komentare o svom istraživanju (to nikad ne zastari!)

Rad i cijelo posebno izdanje o multimodalnosti je dostupno za vaše čitalačko uživanje ovdje i ovdje.

– Također, dva zasebna sažetka koja sam napisala u popriličnoj žurbi (nema ništa do dobrog starog roka!) su oba primljena na dvije konferencije sljedeće godine u Francuskoj. Jedna od njih bavi se kognitivnom lingvistikom i bit će organizirana upravo ovdje u Lyonu. Uzbudljivo! Ovo je također bio prvi put da je sažetak pregledan na način da autor ima pristup komentarima kolega, što je bilo prilično zanimljivo čitati (a čak je i ocijenjen! Sjajno).

– Mislim da nikad ovdje nisam objavila neke od svojih prijašnjih akademskih radova. Posebno sam ponosna na ova dva:

Figurativno predstavljanje Smrti u talijanskom stripu Dylan Dog

Drugost i potrošač: vanjski i unutarnji horor kao retorička sredstva uokvirivanja na velikom ekranu i u stvarnom vremenu

Sljedeća godina će, nadam se, biti obilježena izvrsnim konferencijskim radovima i prezentacijama, kao i mogućnostima za objavljivanje. Najviše od svega, bit će fantastično vratiti se Gigeru, odnosno Johnu Carpenteru (sažetci se bave njihovim djelima). Više o tome u predstojećoj godini. Hvala na čitanju!

VEGANSKE VINJETE: SUOSJEĆANJE JE SEKSI! AKCIJA U DONJEM RUBLJU – IZVJEŠTAJ I FOTKE

„Posjeduješ svoje tijelo – dopusti da druge životinje posjeduju svoje“ bio je jedan od slogana našeg sveobuhvatnog projekta za prava životinja koji je kulminirao akcijom u donjem rublju prošle subote na glavnoj ulici Lyona.

Zašto donje rublje? Jednostavno, koristimo svoja tijela kao oruđe koje nam je na raspolaganju da privučemo pažnju na užasno stanje u kojem se životinje nalaze i na neophodnost njihovog oslobađanja. A koji je bolji način privlačenja pažnje od prizora zgodnih tijela usred zime? Uz moje drage prijatelje i kolege aktiviste, bio je to izazov, ali i privilegija moći raditi aktivizam na ovaj jedinstveni način za nevina bića koja mogu osjećati i koje ljudi tjeraju kroz pakao svaki dan.

Dizajnirali smo ovu akciju kao vrlo otvorenu i pozivajuću, te smo namamili prolaznike osmjesima, dobrom muzikom i pozitivnom atmosgerom. Glavna poruka je bila: „Iskorištavanje životinje nije samo užasno, već i nepotrebno“, pa smo oblikovali naš aktivistički pristup prema milenijalcima i pripadnicima generacije Z koji su vrlo otvoreni prema ideji veganstva, no kojima možda fale određene informacije i stoga se osjećaju da moraju nastaviti po starom, ili zbog proteina/prehrane ili nekog drugog razloga. Pokazali smo da je lako prijeći na način života koji ne zadaje patnju drugima – te da je čak i poželjno tako živjeti! Možete biti i bit ćete jaki, seksi i suosjećajni kada postanete vegani! Čak je i starija populacija bila otvorena prema ovoj poruci.

Ocean zahvalnosti ide Marie i Natashi, koje su bile prave pčelice sa organizacijom, pružajući potrebne stubove ideja i realizacije sa takvom motivacijom i snagom da je organizacija ovog projekta bila zaista lagana! Ova akcija ne bi bila moguća bez njih.

Još jedan ocean zahvalnosti ide Theu i Jeffu, koji su nam se pridružili u donjem rublju kako bi pokazali da i muškarci mogu jednako biti snažni i seksi bez proždiranja trupala! Zanimljiva crtica: Jeff je bio jedan od prvih ljudi kojima sam pristupila kada mi je pala na pamet ova ideja prošlog juna na događaju Vegan Place, i uvijek je baš relaksiran i hoće da radi sjajne akcije, pa je užitak imati takvu potporu. A Theo ne samo da je uradio izvrsnu foto sesiju već se i potrudio da je njegova pojava na akciji u donjem rublju zaista svečana! Ovo je zaista fantastična grupa ljudi koji su odlučili da iskoriste svoj glas i svoje tijelo na neočekivan ali vrlo atraktivan način za životinje. Sjajan rad i također – ovim putem smo uspjeli ušutkati one specističke žalbe da akcija „objektivizira žene“. Pravi feminizam je zagovaranje za sve ženske osobe svih vrsta!

Naše aktivistice komunikatorice su bile Olympe i Sophia koje su također bile na hladnoći kako bi razgovarale s ljudima i osvijestile ih o tome šta se dešava iza zatvorenih vrata klaonica. Također su podijelile mnoštvo brošura i znanja. Sophia je također bila dio kalendara a Olympe je aktivistica iz Montpelliera koja je došla maksuz kako bi podržala ovu akciju. Hvala vam objema!

Govoreći o kalendaru: znate one seksi kalendare koje američki vatrogasci prave da skupe novac za humanitarne svrhe? Mi smo uradili istu stvar! Naš seksi kalendar prikazuje nas, veganske aktiviste za prava životinja iz Lyona, a sve to da sakupimo novac za udruženje „Le Cercle de P.A.N“ za zaštitu životinja i prirode. Udruženje požrtvovano radi na spašavanju napuštenih životinja, njihovom liječenju i usvajanju, te podiže razinu svijesti o iskorištavanju životinja i kako postići način života koji ne zagađuje okoliš. Na akciji, naša draga aktivistica Valerie nas je zaista spasila time što se pobrinula oko prodaje kalendara. Veliko hvala!

Fantastične fotke i video zapisi (koji će biti objavljeni) su sve djela Nathalie, koja nas uvijek podržava bez obzira kakvu nevjerojatnu ideju imali. Super je raditi aktivizam s tobom. Merci, Nath! =)

Na kraju, ali ne i najmanje važno, Rose-Marie je također bila tu da nas podrži, kao što radi na brojnim drugim akcijama. Hvala puno!

Naša akcija u donjem rublju je bila jako uspješna: sakupili smo oko 400 EUR za životinje! Možete vidjeti iznos od 370 EUR na velikom čeku na jednoj od fotografija, ali su nam ljudi prilazili čak i nakon kraja akcije, pa je konačan iznos ispao veći. Izvrsno!

Često kada zastupamo životinje na ulici, možemo se jedino nadati da smo probudili osjećaj moralne obaveze i hitnosti u zaustavljanju osobne potpore industrijama koje muče životinje (meso, mlijeko i jaja, ali i cirkusi, laboratoriji koji eksperimentiraju na životinjama, morskim akvarijima, itd) u onima s kojima razgovaramo. Ovaj put, uz to smo učinili i nešto što je rezultiralo u konkretnoj pomoći životinjama, a to je nešto nevjerojatno. Stoga, velika zahvala svim aktivistima koji su učestvovali u ovom projektu. Sretna sam i ponosna što sam aktivist pokraj svih vas.

Veganski šlag na vrhu veganske torte: bili smo super medijski pokriveni! Kliknite ovdje (link je na francuskom):

https://www.neozone.org/societe/la-compassion-est-sexygo-vegan-une-manifestation-en-lingerie-a-lyon-pour-soutenir-la-cause-animale

Jedva čekam da vidim kakve pozitivne stvari ćemo učiniti u budućnosti. Veganizirajmo planetu!

VEGANSKE VINJETE: LINGVISTIČKI SPECIZAM

Prošlog mjeseca, tijekom vikend posjete Parizu, naišla sam na ovu sliku u podzemnoj, prominentno prikazanu na reklami koja promoviše knjigu. Naravno, naslov je odmah privukao moju pažnju. „Holokaust u Kongu“ budi snažne emocije o temi, te uz mučnu fotografiju trenutačno govori o užasnoj tragediji. Nemam razloga da sumnjam u to da se holokaust zaista desio na tom mjestu, te je jasno zašto je autor izabrao riječ „holokaust“ za naslov: de na neki način da ime neizmjernosti patnje ljudi u kojoj je Francuska vjerojatno bila suučesnik (nagovješteno u podnaslovu „La France complice?“). Ono na što želim ukazati jeste lingvistička licemjernost kao još jedan primjer cjelokupnog specizma, koji je prisutan u svim područjima našeg svakodnevnog života, uključujući jezik i komunikaciju.
Pitanje glasi: zašto je u redu koristiti riječ „holokaust“ u ovom primjeru (i drugima koji opisuju ljudsku patnju) ali isto nije u redu učiniti kada želimo opisati nevjerovatnu patnju doslovno trilijuna neljudskih životinja svake godine – nevinih, svjesnih bića koja su porobljena, na kojima se eksperimentira, koja su zlostavljana, mučena, silovana, sakaćena i nasilno ubijena? Neizmjernost njihove patnje ne može se čak niti adekvatno opisati, što je razlog zašto je najsnažnija riječ, riječ koja ima najintenzivniju emocionalnu konotaciju i riječ koja obuhvaća sve različite užasne stvari koje ljudi čine svojim žrtvama upravo „holokaust“. Mnogi jevrejski pisci su i sami pisali o ovome.
Svi smo itekako svjesni da se Holokaust dogodio jevrejskom narodu tijekom Drugog svjetskog rata od strane nacista. To ne znači da se drugi holokaust ne može dogoditi, i zaista, da se već ne događa (što je tačno). Ukratko, pokušati zabraniti korištenje najbolje opisne riječi poznate čovječanstvu za neljudske životinje pod izgovorom senzibilnosti, ali dopustiti korištenje iste riječi za ljude za istu patnju je čisti primjer lingvističkog specizma, to jest, diskriminacije u našem jeziku protiv drugih svjesnih bića na osnovu njihove vrste.
Dok ne naučimo poštovati prava drugih i ponašati se prema moralnom osnovi, bez obzira na vrstu, rasu i druge razlike, nastavit ćemo činiti druge holokauste – i ljudskim i neljudskim životinjama.